Ulaganje podrazumijeva plan, kontekst i strpljenje. Reagovanje podrazumijeva impuls, signal i hitnost. Razlika između ta dva nije uvijek očigledna, jer reagovanje često nosi masku racionalnosti.
Većina ljudi vjeruje da ulaže jer koristi termine, grafikone i strategije. Ali kada se pogleda ponašanje, vidi se da odluke dolaze kao odgovor na promjenu, ne kao dio plana. Reakcija se doživljava kao fleksibilnost, a zapravo je gubitak pravca.
Reagovanje uvijek dolazi iz spoljašnjeg okidača. Cijena se pomjeri, vijest se pojavi, neko nešto objavi. Odluka tada djeluje opravdano, jer ima povod. Ali povod nije isto što i razlog.
Ulaganje dolazi iz unutrašnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uslovima se mišljenje mijenja. Reagovanje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.
Problem sa reagovanjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontroliše.
Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagovanja, svaka odluka postaje privremena.
Februar insistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagovanje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.
Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagovanje je od nje zavisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.
✨ Ekskuzivni sadržaj
Pristupite edukaciji na 365 dana odaberite
