Kako informacija postaje buka

Informacija sama po sebi nema vrijednost ako ne vodi razumijevanju. Ona postaje vrijedna tek kada se smjesti u kontekst i poveže sa smislom. U kriptu se, međutim, informacije rijetko zadržavaju dovoljno dugo da bi se razumjele. One se gomilaju, preklapaju i guraju jedna drugu, dok na kraju ne postanu buka.

Buka ne nastaje iz laži, nego iz viška. Kada je informacija previše, mozak prestaje da razlikuje bitno od nebitnog. Sve djeluje važno, pa samim tim ništa više nije jasno. Umjesto znanja, dobija se konfuzija.

Tržište podstiče tu dinamiku. Stalne vijesti, analize, mišljenja i prognoze stvaraju osjećaj da se mora biti stalno uključen. Ako ne pratiš, propuštaš. Ako propustiš, kasniš. Tako informacija prestaje da služi razumijevanju i počinje da služi pritisku.

Još veći problem nastaje kada se informacija koristi kao zamjena za razmišljanje. Umjesto da se pita šta nešto znači, pita se ko je to rekao. Autoritet zamjenjuje smisao. Količina zamjenjuje dubinu.

U takvom okruženju, istinski važne informacije gube se u šumu. One su često tihe, dosadne i bez dramatičnih naslova. Zato ih većina preskače. Buka je uzbudljivija.

Februar uči da se informacija ne mjeri količinom, nego efektom. Ako nakon konzumiranja informacija imaš više jasnoće, one imaju vrijednost. Ako imaš više napetosti, sumnje i potrebe za reakcijom, u pitanju je buka.

Razlikovati informaciju od buke znači preuzeti kontrolu nad pažnjom. To nije lako, jer zahtijeva selekciju i odricanje. Ali bez tog izbora, razum se guši u sopstvenoj preopterećenosti.