Priča je laka za razumijevanje. Ima početak, zaplet i obećani kraj. Sistem je složen. Traži vrijeme, strpljenje i spremnost da se prihvati neizvjesnost. Zato većina ljudi bira priču. Ne zato što je glupa, nego zato što je ljudska potreba za smislom često jača od potrebe za istinom.
Priče nude emociju. Nude identifikaciju. Nude osjećaj da si dio nečega većeg. Sistem to ne radi. On postoji nezavisno od toga da li ti se sviđa ili ne. On ne traži da mu vjeruješ, nego da ga razumiješ. A razumijevanje je spor proces.
Tržište zna da se priče prodaju bolje od struktura. Zato se naglasak stavlja na narativ, ne na mehanizam. Ljudi kupuju viziju, ne provjeravaju temelje. Dok priča funkcioniše, sve izgleda u redu. Kada priča pukne, sistem tada prvi put dolazi na test.
Problem nije u pričama, nego u zamjeni. Kada se priča uzme kao dokaz, a ne kao uvod, razumijevanje se preskače. Ljudi tada ne znaju šta su kupili, nego samo šta su očekivali.
Februar vraća fokus na sistem. Ne kao suprotnost priči, nego kao njenu provjeru. Ako priča ne može da preživi bez stalnog ponavljanja, sistem je vjerovatno slab. Ako sistem funkcioniše i bez priče, narativ postaje nebitan.
Kupovati sistem znači prihvatiti da nema garancija. Kupovati priču znači tražiti uvjeravanje. Razlika između ta dva je razlika između zrelosti i potrebe za sigurnošću.
✨ Ekskuzivni sadržaj
Pristupite edukaciji na 365 dana odaberite
