Ako si početnik i čuješ frazu “Bitcoin mining”, zamišljaš računala, ventilatore, buku i stvarnu proizvodnju bitcoina. Kad ti netko na eventu u Sheratonu, uz svjetla pozornice i dobru prezentaciju, ponudi “paket zajedničkog mininga” koji navodno donosi 118% prinosa svakih 90 dana, lako je izgubiti kompas. Na papiru izgleda kao prilika života. U praksi, vrlo često izgleda kao klasičan recept za ono što mnogi zovu Bitcoin mining ponzi sheme.
U ovom tekstu ne donosimo pravne presude, nego razlažemo razliku između stvarnog Bitcoina mininga i modela koji koriste priču o miningu, ali su ekonomski puno bliže investicijskim programima i mrežnom marketingu. Koristit ćemo javno dostupne podatke o projektima Mining Race, Mining Grid i ICONX kao studiju slučaja, jer upravo oni kombiniraju turneje po hotelima, community narativ i obećane prinose koji s realnim rudarenjem imaju vrlo malo veze.
Što je zapravo pravi Bitcoin mining
Pravi Bitcoin mining je dosadan, tvrd i vrlo materijalan posao. Netko mora kupiti skupu ASIC opremu, platiti prostor, rashlađivanje, struju, održavanje, ljude koji sve to održavaju i softver kojim se upravlja farmom. Miner se priključuje na mining pool, šalje svoj hashrate i, ovisno o ukupnoj snazi mreže i težini (“difficultyju”), dobiva svoj dio nagrade u BTC-u.
Tu nema magije. Postoji početni trošak opreme, stalni trošak struje i održavanja, te potpuno nepredvidiv prihod koji ovisi o:
cijeni Bitcoina
promjeni težine (što više minera, to je teže dobiti nagradu)
učinkovitosti ASIC uređaja
potencijalnim problemima poput kvara opreme ili regulatornih pritisaka
Zato ozbiljni mineri ne obećavaju fiksne prinose u postocima. Oni računaju isplativost u okvirima: ako je cijena BTC-a toliko, a struja nas košta toliko, u ovim uvjetima očekujemo da će se uređaj možda isplatiti za X mjeseci, ali uz puno “ako”. Ni jedan ozbiljan hosting provider neće ti reći: “Evo, svaka tri mjeseca dobivaš točno 18%.”
U realnom miningu brojke plešu. Nekad zaradiš više, nekad manje, nekad si u plusu, nekad u minusu. Ako ti netko iz priče o miningu izvuče svu tu varijabilnost i pretvori je u “program” s fiksnim povratom, već tu treba uključiti sve alarme u glavi.
Zašto u realnom miningu nema fiksnog prinosa
Zamisli da kupiš ASIC koji ima približno 100 TH/s hashratea. Taj uređaj troši određeni broj kilovata na sat. Svaki mjesec plaćaš struju, možda plaćaš i hosting negdje u podatkovnom centru, a zauzvrat dobivaš btc koji ti pool isplaćuje.
Dva mjeseca kasnije difficulty može porasti, cijena BTC-a može pasti, a tvoj prihod se smanjuje. Ili obrnuto – cijena BTC-a odleti, i odjednom izgleda kao da sve “printa pare”. Poanta je da se nijedna ozbiljna kalkulacija ne može sročiti u rečenicu tipa: “Uložiš 400 dolara, svakih 90 dana dobiješ 118%.”
Ako bi netko u realnom, fizičkom svijetu uspio garantirati 18% prinosa svaka tri mjeseca (što je otprilike 70–100% godišnje kad zbrojiš sva razdoblja), to bi moralo značiti ili da ima brutalnu konkurentsku prednost nad ostatkom svijeta, ili da brojke uopće ne dolaze iz mininga, nego iz nekog potpuno drugog izvora. To je već prvi veliki jaz između industrijske stvarnosti i marketing priče.
Kako nastaje “community mining” narativ
U jednom trenutku pojavljuju se projekti koji kažu: “Mining je kompliciran, mi smo to pojednostavili. Ti ne moraš kupovati opremu, baviti se strujom, poolovima i tehnikalijama. Samo kupiš paket, zauzmeš ‘spot’ u mreži, spojiš se u aplikaciju i dobivaš svoj dio nagrade!”
Marketing je obično vrlo sličan. Naglasak je na “community”, “raceri”, “grid”, “leaderboard”, “turneja”, “eventi”, “edukacija” i “jednostavan pristup svima”. U slučaju Mining Racea, službeni site poziva korisnike da “osiguraju svoj Spot na Mining Gridu”, postanu “Raceri” i obećava da će svi sudionici dobiti dodatne poticaje, “osiguravajući ukupni prihod veći od onoga što bi ostvarili solo minanjem”.
U ovoj priči ključan je osjećaj zajednice: ti više nisi mali igrač koji sam kupuje jedan device, nego dio velike mreže koja zajednički “pobjeđuje sistem”. Na prezentacijama se često priča o “pravednijoj raspodjeli”, “zero-carbon inicijativama”, “održivom miningu” i “novoj generaciji zajedničkog rudarenja”.
Problem nastaje kad počneš gledati što se točno prodaje, kako se zarađuje i tko stvarno proizvodi taj BTC.
Studija slučaja: Mining Race, Mining Grid i ICONX izvana
Službeni materijali ICONX-a kažu da je riječ o kompaniji koja je “leader in referral marketing” i da je partner s Mining Gridom, blockchain tvrtkom koja stoji iza projekta Mining Race. Njihov vlastiti opis suradnje glasi otprilike: ICONX donosi ekspertizu u referral marketingu, a Mining Grid inovativna rješenja za Bitcoin mining; zajedno žele učiniti mining dostupnim i profitabilnim širokoj zajednici kroz jednostavnu aplikaciju.
Dakle, struktura je jasna. Mining Race i Mining Grid su “proizvod” i narativ, a ICONX je mreža koja taj proizvod distribuira pomoću referalnog marketinga, eventa i bonusa. To nije sporno – to je otvoreno napisano.
Puno je zanimljivije ono što se obećava korisnicima. Neovisni njemački portal koji se bavi analizom sličnih modela navodi da se kroz Mining Race promociju spominju prinosi “do 118% svakih 90 dana”, i to bez ikakvog tehničkog angažmana korisnika, već “samo sudjelovanjem u mreži”, dok istovremeno godišnje licence za pristup mreži stoje između 100 i 1000 dolara, a tek nakon plaćanja licence možeš dodatno ulagati u “mining cards” ili “hardware shares”.
Portal BehindMLM, specijaliziran za analizu mrežnih i hibridnih modela, opisuje ICONX kao shemu u kojoj se nagrade i provizije pretežno vežu uz regrutaciju novih sudionika i njihova ulaganja, uz investicijski dio koji obećava pasivne povrate vezane uz mining kartice i pozicije na mreži. Njihov zaključak je da se radi o kombinaciji piramidalne strukture i neregistrirane investicijske ponude, iako je to naravno interpretacija i stav tog portala, a ne presuda suda.
Uz sve to, postoji i dodatna zanimljiva točka. Prema analizi BE Konfliktmanagementa, tvrtka Miningrid L.L.C. u Dubaiju je doista registrirana, ali za IT, cloud i softverske usluge, ne za kripto-mining, financijske ili investicijske proizvode. ICONX Marketing Management L.L.C. navodno ima marketing licencu, dok javno nije vidljivo da postoje licence za pružanje rudarskih ili investicijskih usluga širokoj javnosti.
To ne znači automatski da je bilo što nezakonito – ali postavlja vrlo neugodno pitanje: zašto projekt koji javno istupa s narativom “licenciranog i sigurnog community mininga” nema transparentno objavljene licence koje potvrđuju upravo tu vrstu djelatnosti?
Ekonomija naspram obećanja: gdje se priča lomi
Vratimo se na samu srž: može li Bitcoin mining uopće opravdati obećanja tipa “do 118% svakih 90 dana”?
Kad razbiješ tu rečenicu na jednostavnu matematiku, vidiš da se radi o modelu koji obećava povrat glavnice plus dodatnih 18% u tri mjeseca, što na godišnjoj razini znači između 70% i 100% prinosa, ovisno o tome računaš li kumulativno ili ne. To je red veličine koji je, u klasičnim financijama, rezerviran za visokorizične špekulacije, ne za “sigurni pasivni prihod iz mininga”.
Istovremeno, realnost industrijskog mininga je da su margine često tanke, posebno u periodima visoke mrežne težine ili niske cijene Bitcoina. Veliki igrači se bore za svaki cent po kilovatsatu, sele farme u države s jeftinijom strujom, optimiziraju hlađenje i mijenjaju generacije ASIC-a samo da bi održali pozitivnu maržu. U takvom okruženju, ideja da netko može uredno, stabilno i predvidivo isplaćivati gotovo dvostruke prinose godišnje, bez ikakvog rizika za korisnika i bez tehničkog angažmana, jednostavno ne drži vodu.
Ako ti je prihod iz mininga toliko predvidiv i toliko visok, zašto ga uopće dijeliti s desecima tisuća malih korisnika? Zašto ne podigneš institucionalni kapital, kupiš još opreme i zadržiš dobit za sebe? Odgovor koji se iznova i iznova pojavljuje kod sličnih modela jest da se veći dio novca ne generira iz mininga, nego iz priljeva novih sudionika i njihovih uplata u mrežu.
BE Konfliktmanagement u svojim člancima upravo na to upozorava: kombinacija visokih, gotovo “utopijskih” povrata, ulaznih licenci, mrežne strukture i vrlo ograničene tehničke transparentnosti karakteristična je za visoko rizične modele koji se lako mogu srušiti čim prestane dotok novog kapitala.
Licenca, registracija i iluzija sigurnosti
Još jedna stvar koju početnici često krivo razumiju jest razlika između “registrirane firme” i “reguliranog investicijskog proizvoda”. To što je neka tvrtka uredno registrirana u Dubaiju kao IT ili marketing kompanija znači da formalno postoji u registru i plaća neke lokalne pristojbe. To ne znači da je proizvod koji ti se nudi automatski odobren od strane financijskih regulatora ili tijela koja nadziru investicijske usluge.
Ako projekt u svom marketingu sugerira da je riječ o “licenciranom miningu” ili koristi slike službenih zgrada, certifikata i pečata, a istovremeno ne objavljuje konkretne licence za pružanje investicijskih ili rudarskih usluga, to je ozbiljna crvena zastavica. U slučaju Mining Grid / Mining Race upravo to ističu neovisni istraživači: licence u Dubaiju pokrivaju IT i marketing, dok dozvole za mining ili investicijske proizvode, barem javno, nije moguće pronaći.
To znači da sudionik zapravo uplaćuje novac u IT/marketing kompaniju, a ne u regulirani fond, ETF, javnu dioničku firmu ili sličan okvir koji ima jasna pravila i nadzor. U Terms & Conditions takvih projekata često piše da kompanija ne jamči dobit, ne jamči kontinuitet rada aplikacije i praktički sav rizik prebacuje na korisnika, čak i kada se u marketingu stvara dojam “sigurnog” proizvoda.
Što sve početnik mora pitati prije nego plati “mining paket”
Ne trebaš biti odvjetnik, ekonomist ni blockchain developer da bi postavio nekoliko vrlo jednostavnih, ali brutalno moćnih pitanja.
Prvo, odakle točno dolazi novac za isplate? Ako ti netko kaže “iz zajedničkog mininga”, traži konkretne dokaze: ugovore o hostingu, lokacije farmi, prikaz hashratea u realnom poolu, neovisne audite i jasnu strukturu troškova. Ako umjesto toga dobiješ samo marketing slajdove o “communityju” i “zero-carbon inicijativi”, a brojke o prinosu izgledaju kao da su nacrtane u Excelu bez ikakvog objašnjenja, to je znak da se priča prodaje prije matematike.
Drugo, kakva je pravna priroda proizvoda koji ti se nudi? Plaćaš li licencu za korištenje softvera, kupuješ li stvarni dio opreme, ili ulažeš u investicijsku shemu koja bi trebala biti prijavljena regulatoru? Ako kompanija javno izbjegava riječ “investicija”, ali istovremeno obećava postotke prinosa i koristi rječnik sličan financijskim proizvodima, to je još jedan crveni alarm.
Treće, koliko je model ovisan o regrutaciji novih ljudi? Ako u planu nagrađivanja vidiš da su najveće nagrade vezane upravo uz širenje mreže, a ne uz stvarni output mininga, i da mnogi “lideri” većinu zarade ostvaruju kroz strukturu, a ne kroz vlastito rudarenje, tada se moraš zapitati jesi li ti tu zbog Bitcoina ili zbog tuđe provizije.
Neovisni izvještaji i forumi puni su svjedočanstava ljudi koji su u slične projekte uložili tisuće ili desetke tisuća eura i kasnije se suočili s problemima kod isplata, dodatnim “naknadama” za navodne porezne ili tehničke provjere, promjenama pravila i “privremenim” pauzama koje se nikad nisu vratile u normalu.
Zašto “app radi” i “isplate dolaze” ne znači da model nije rizičan
Jedan od najčešćih argumenata pobornika ovakvih projekata glasi: “Aplikacija radi, isplate se vide na blockchainu, dakle sve je u redu.” Na papiru zvuči logično. U praksi, povijest kripto Ponzija puna je projekata koji su godinama uredno isplaćivali korisnike, imali funkcionalne aplikacije, pa čak i uredne on-chain transakcije, sve dok jednog dana sustav nije implodirao kad je postalo nemoguće održati odnos između novih uplata i obećanih prinosa.
Pitanje nikad nije “radi li app danas” nego “od čega se ovaj model dugoročno hrani”. Ako je jedini vidljiv, stabilan i skalabilan izvor novca stalni priljev novih članova i njihovih uplata, tada bez obzira na marketing, blockchain i sjajnu produkciju na eventima, u pozadini i dalje stoji klasična ponzi mehanika: stari sudionici se isplaćuju iz džepa novih.
To je razlog zašto ozbiljni analitičari naglašavaju da vidljivi payouti nisu dokaz održivosti, nego samo dokaz da se trenutačno netko isplaćuje. Sve dok ne postoji transparentna i nezavisno provjerena veza između stvarne rudarske proizvodnje i strukture isplata, rizik ostaje ogroman.
Zaključak: ne trebaš sudsku presudu da bi koristio zdrav razum
Pošteno je reći sljedeće: postoje projekti koji zaista kupuju i upravljaju rudarskom opremom i kroz to ostvaruju neki oblik zajedničkog mininga. Postoje i projekti koji uz mining dodaju mrežni marketing, gamifikaciju i community elemente, što samo po sebi nije zločin. Ali postoji točka u kojoj “Bitcoin mining” postaje riječ koja služi kao paravan za model u kojem se najveći dio novca kreće kroz regrutaciju, licence i pakete, dok je stvarni hashrate u najboljem slučaju sporedan, a u najgorem samo dio priče.
Kao ulagaču te ne spašava to što je tvrtka “negdje registrirana”, što event izgleda profesionalno ili što aplikacija radi. Spašava te jedino razumijevanje odakle novac dolazi, kakvi su rizici i koliko je priča koja ti se prodaje usklađena s realnom ekonomijom rudarenja. Kada vidiš fiksne i nerealno visoke prinose, membership modele koji uvjetuju isplatu, licencu koja pokriva IT i marketing, a ne mining i investicijske usluge, te nedostatak nezavisnih tehničkih dokaza – dovoljno je reći: “Hvala, ali ovo nije za mene.”
U svijetu kripta, pogotovo oko Bitcoina, najveća razlika između onih koji dugoročno prežive i onih koji izgore nije u tome tko je “ulovio sljedeći veliki projekt”, nego tko je spreman postaviti neugodna pitanja prije nego pošalje novac. Ako ti je ovaj tekst barem malo pomogao da razlikuješ stvarni Bitcoin mining od marketing priče koja samo koristi njegovu reputaciju, već smo napravili posao.
A ako želiš još dublje razumjeti kako funkcioniraju ovakvi modeli, kako se gradi put od Sheratona do “mining paketa” i zašto su ponzi elementi toliko primamljivi u kripto svijetu, upravo tu nastavljamo u sljedećem članku serijala. Edukacija prije uplate – to je jedini model koji dugoročno funkcionira.
Kripto nije igra sreće, nego disciplina i razumijevanje onoga u što ulažeš.
Znanje, rizik, analiza i dugoročno razmišljanje – to je put kojim hodamo.
– Mario Jaklenec | KriptoEntuzijasti –
Edukacija bez hypea. Zajednica bez slijepog praćenja. Cilj bez iluzija.
Hvala svima što čitate naše članke na kriptoentuzijasti.io!
🌐 Posjeti nas: https://kriptoentuzijasti.io
💬 Pridruži se zajednici: https://discord.gg/kriptoentuzijasti
🐦 Prati nas na X-u: https://twitter.com/k_entuzijasti
🧠💡 Analiziraj prije nego vjeruješ – misli samostalno, jer će inače tržište misliti umjesto tebe.
U svijetu kriptovaluta gdje je buka veća od znanja, edukacija je tvoj najvažniji alat.
Ne gradi mišljenje o tržištu na temelju memova, FOMO objava i lažnih obećanja o “pasivnoj zaradi” – nego na znanju, iskustvu i razumijevanju kako stvari zaista funkcioniraju.
Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite članak na društvenim mrežama i pomozite nam širiti kripto znanje.
Zajedno gradimo svijet kripta!
Mining Race u Zagrebu: kako funkcionira community mining i gdje nastaju najveći investicijski rizici
