Kada jednom prihvatiš ideju da Bermuda nije “čudna anomalija”, nego prva manifestacija novog modela, prirodno pitanje više nije što se tamo događa, nego tko će je slijediti. Pojam onchain država tada prestaje biti samo egzotična sintagma iz naslova članka i postaje alat za razmišljanje: ako je jedna država odlučila dio svoje financijske infrastrukture preseliti na blockchain i stablecoine, u kojim uvjetima bi isto moglo postati logičan potez za druge?
Tu više ne govorimo o jednoj vijesti, nego o obrascu. Digitalizacija novca, tokenizacija imovine i rast stablecoina ne mijenjaju samo portfelje kripto ulagača, nego polako preuređuju odnose između država, banaka i globalnog kapitala. Onchain država u tom kontekstu nije cilj sama po sebi, nego manifestacija pritisaka koji se dugo gomilaju ispod površine.
U prvom smo se tekstu fokusirali na to što znači kada jedna država jasno kaže da želi izgraditi onchain ekonomiju. Sada je vrijeme da pogledamo šire: koji tipovi država uopće mogu krenuti tim putem, zašto velike sile gotovo sigurno neće biti prve i što to sve govori o budućem rasporedu moći u financijskom sustavu.
Ako gledaš samo cijenu Bitcoina ili altcoina, ova tema izgleda daleka. Ali ako gledaš deset ili dvadeset godina unaprijed, razumijevanje zašto se rađa prva onchain država i tko bi je mogao slijediti postaje puno važnije od toga gdje je trenutni support.
Bermudin potez kao početak obrasca, ne kao iznimka
Prije nego krenemo prema drugim državama, vrijedi se kratko vratiti na to zašto je uopće nastala prva onchain država u praktičnom smislu. Takav potez ne događa se u vakuumu. On je rezultat kombinacije ekonomskog profila, političke volje i dugoročnog strateškog razmišljanja.
Bermuda je mala otvorena ekonomija koja godinama živi od financijskih usluga, osiguranja, reosiguranja i međunarodnih struktura kapitala. U svijetu u kojem se financijska industrija digitalizira, a kapital se može preseliti klikom miša, ovakve države nemaju luksuz spavati na staroj reputaciji. One moraju stalno tražiti novu nišu u kojoj ostaju konkurentne.
Tu se pojavljuje onchain država kao logičan sljedeći korak. Ako se već baviš financijama, ako ti je ključni “proizvod” pravni okvir, regulacija i infrastruktura za globalni kapital, zašto tu infrastrukturu ne bi prebacio na blockchain i stablecoine? Tim potezom šalješ poruku: spremni smo biti laboratorij nove ere financija, uz regulirani okvir i institucionalne partnere.
To je važno jer pokazuje obrazac. Prva onchain država nije nastala zato što je netko u vladi zaljubljen u kripto, nego zato što je to strateški racionalno za državu koja živi od privlačenja kapitala i koja nema veliku domaću industrijsku bazu. Kada to shvatiš, možeš početi tražiti sljedeće kandidate.
Što karakterizira potencijalnu onchain državu
Ako želimo predvidjeti tko bi mogao biti sljedeći, moramo razbiti romantičnu sliku i gledati hladno. Onchain država je prije svega odgovor na tri stvari: potrebu za konkurentnošću, ograničenja starog sustava i priliku da se privuče nova vrsta kapitala.
Prvi element je veličina i struktura ekonomije. Male i srednje države, posebno one koje nemaju snažnu industrijsku bazu, moraju tražiti načine kako da budu relevantne u digitalnoj ekonomiji. Kada nemaš milijune stanovnika i ogromno domaće tržište, ne možeš se natjecati količinom, pa se pokušavaš natjecati kvalitetom – u ovom slučaju, kvalitetom regulacije i brzinom prilagodbe.
Drugi element je ovisnost o financijskom sektoru. Država koja već ima razvijen financijski hub, offshore bankarstvo ili specijalizirane usluge osiguranja, bolje razumije koliko je važno biti ispred krivulje. Onchain država u tom kontekstu nije radikalna promjena smjera, nego nadogradnja postojećeg identiteta.
Treći element je politička i regulatorna fleksibilnost. U velikim sustavima, svaki pomak koji dira financijsku infrastrukturu prolazi kroz slojeve institucija, lobija i javne percepcije. U malim državama put od ideje do zakona može biti znatno kraći. Ako postoji jasna vizija i politička volja, onchain država može prijeći put od pilot-projekta do stvarne implementacije puno brže nego velike ekonomije.
Kad ova tri elementa staviš zajedno, dobiješ okvir: buduća onchain država vrlo vjerojatno bit će manja, otvorena ekonomija, već djelomično orijentirana na financijske usluge, s ambicijom da se pozicionira kao digitalni hub. Ta kombinacija nije rijetka, ali traži određenu dozu hrabrosti i spremnosti na rizik.
Zašto su velike sile gotovo sigurno zadnje u redu
Jedno od najčešćih pitanja koje se pojavi kad se spomene onchain država je: zašto to jednostavno ne naprave SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo ili neka velika članica EU? Ako je to budućnost, zašto je centar sustava ne prihvati odmah?
Odgovor leži u logici moći. Velike sile imaju puno više za izgubiti ako pogriješe, a puno manje za dobiti u kratkom roku. Njihov financijski sustav nije periferni dodatak ekonomiji, nego kralježnica njihove geopolitičke moći. Onchain država za njih zato nije samo tehnološko, nego političko pitanje.
Velika ekonomija ima razgranati bankarski sustav, duboka tržišta kapitala, niz specijaliziranih institucija i brojne interesne skupine. Svaka promjena osnovne infrastrukture – prelazak dijela sustava na blockchain, korištenje stablecoina kao službenog sloja plaćanja – doživljava se kao potencijalna prijetnja postojećim igračima. Političari i regulatori prirodno su oprezni jer znaju da jedan pogrešan potez može postati naslovnica koja skida vlade.
I tu se vidi razlika. Onchain država je za male ekonomije prilika, a za velike potencijalni rizik. Male države u najboljem slučaju postaju hub nove generacije financija, u najgorem nastave biti ono što su već sada. Velike, naprotiv, riskiraju destabilizaciju sustava koji drži njihovu globalnu poziciju.
Zbog toga će velike sile radije gledati kako se model testira na periferiji. Pratit će rezultate, učiti iz tuđih pogrešaka i vjerojatno usvajati elemente onchain infrastrukture, ali unutar postojećeg okvira. Umjesto da se nazivaju onchain država, one će polako dodavati onchain slojeve na pojedine segmente – poravnanje vrijednosnih papira, identitet, specifične tokove plaćanja – dok javno naglašavaju da je “sve pod kontrolom” i da se ništa suštinski ne mijenja.
To ne znači da one neće otići u tom smjeru, ali znači da gotovo sigurno neće biti prve.
Onchain država kao nova faza financijske konkurencije
Kada promatraš svijet kroz prizmu onchain države, vidiš kako se logika konkurencije među državama mijenja. Nekad su se zemlje natjecale poreznim stopama, jeftinom radnom snagom ili prirodnim resursima. U digitalnoj ekonomiji, sve više se natječu regulacijom, infrastrukturom i brzinom prilagodbe.
Onchain država u tom kontekstu postaje nova vrsta “slobodne zone”. Kao što su prije postojale porezne oaze ili specijalne financijske zone, sada se pojavljuje koncept jurisdikcije koja nudi punu, reguliranu onchain infrastrukturu. To ne znači nužno niže poreze, ali znači brže procese, veću transparentnost i mogućnost programabilnih financijskih tokova.
Za globalni kapital to je privlačno jer kombinira dvije stvari koje su dugo bile odvojene: inovaciju i pravnu sigurnost. Tradicionalni kripto ekosustav nudio je inovaciju bez sigurnosti, dok su klasične države nudile sigurnost bez inovacije. Onchain država pokušava spojiti oboje.
Tu se otvara prostor za nove oblike poslovnih modela. Tvrtke koje razvijaju financijsku infrastrukturu, stablecoine ili tokenizaciju imovine tražit će jurisdikcije u kojima se njihovi proizvodi mogu koristiti u stvarnim tokovima, ne samo u izoliranim sandboxovima. Država koja prva ponudi jasan okvir za to dobit će prednost – ne zato što je “najkripto-friendly”, nego zato što omogućuje poslovne modele koje druge još uvijek blokiraju.
Uloga stablecoina u širenju modela onchain države
Stablecoini su tiha osovina cijele priče. Teško je zamisliti onchain državu koja se oslanja isključivo na volatilan kripto, baš kao što je teško zamisliti da država napusti svoja postojeća platna sredstva preko noći. Most između dva svijeta zato mora biti digitalni oblik postojećeg novca.
Kada se kaže da neka jurisdikcija želi postati onchain država, to gotovo uvijek znači da planira koristiti stablecoine kao standardni alat u različitim segmentima – od javnih plaćanja do financijskih proizvoda. Tokenizacija državnih obveznica, fondova ili drugih instrumenata logično se nadovezuje na to.
Ovdje je važno razumjeti psihologiju regulatora i političara. Lakše je objasniti građanima i međunarodnim institucijama zašto koristiš digitalni dolar, euro ili lokalnu valutu na blockchainu, nego zašto prelaziš na potpuno novi, volatilni asset. Stablecoin percipiraju kao “novu formu starog novca”, a ne kao potpuno novi novac. To čini onchain državu politički probavljivijom.
Istovremeno, stablecoini su i instrument geopolitičkog utjecaja. Ako više država postane ovisno o određenom stablecoinu, a taj stablecoin je vezan uz određenu fiat valutu i reguliran pod nadzorom neke velike sile, nastaje nova vrsta meke moći. Potencijalne buduće onchain države moraju i to uzeti u obzir: izbor stablecoina nije samo tehničko, nego i političko pitanje.
Tko može biti sljedeća onchain država – gledano kroz filtere
Nije poanta nagađati imena država kao na kladionici, nego razumjeti filtre kroz koje trebaš gledati. Prvi filter je motiv. Hoće li državi onchain infrastruktura donijeti realnu prednost ili samo politički rizik bez koristi? Drugi je kapacitet – ima li znanja, regulatorne ekipe i partnera koji to mogu izgraditi? Treći je hrabrost, odnosno spremnost da se preuzme odgovornost za nešto što još nije mainstream.
Kad razmišljaš o kandidatima, možeš ih zamisliti u nekoliko kategorija. Prva su otočne i male otvorene ekonomije koje već sada žive od financija, turizma i usluga. Druga su tehnološki orijentirane države koje žele privući digitalne nomade, startupe i nove industrije. Treća su mjesta s nestabilnim lokalnim financijskim sustavom koja traže način da uvedu stabilniji paralelni sloj.
Bitno je uočiti da buduća onchain država neće nužno imati savršen imidž ili savršen rejting. Ponekad će upravo percepcija rizika natjerati državu da napravi iskorak kako bi privukla novu vrstu kapitala. Ekonomije koje osjećaju da gube utrku u klasičnoj industriji imaju veći motiv riskirati u digitalnoj.
Za investitora koji razmišlja strateški, zanimljivo je promatrati gdje se pojavljuju rani signali: regulatorni sandboxovi za blockchain u javnom sektoru, pilot-projekti sa stablecoinima, suradnje s većim kripto-infrastrukturnim tvrtkama, najave digitalnih rezidencija ili specijalnih zona za digitalne usluge. Onchain država neće nastati preko noći, nego kroz niz malih pomaka koje već danas možeš vidjeti ako gledaš pažljivo.
Što sve ovo znači za običnog ulagača
Na prvu, priča o onchain državi zvuči apstraktno u odnosu na svakodnevna pitanja: gdje staviti stop-loss, koji alt još ima potencijala, hoće li Fed smanjiti kamate. Ipak, upravo ovakve teme često odluče tko će dugoročno ostati u igri, a tko će se vrtjeti u krug od ciklusa do ciklusa.
Ako shvatiš logiku zbog koje jedna država postaje onchain država, lakše ćeš prepoznati projekte i infrastrukturu koji imaju šansu biti dio takvog sustava. Neće svaka mreža, svaki stablecoin ili svaki DeFi protokol dobiti institucionalnu ulogu. Mnogi će ostati na razini eksperimenta ili čistog špekulativnog alatnika. Ali neki će postati sastavni dio novih državnih sustava.
To je razlika između gledanja kripta kao kratkoročnog kasinoa i gledanja kripta kao dugoročnog infrastrukturnog trenda. Onchain država ti govori da blockchain i stablecoini polako izlaze iz faze “igrališta za rane entuzijaste” i ulaze u zonu u kojoj ih koriste države, institucije i realni sektor. Tržište se neće odmah ponašati racionalno prema toj činjenici, ali dugoročno je ne može ignorirati.
Za tvoj osobni put to znači da vrijedi ulagati vrijeme u razumijevanje koncepta, čak i ako ti ne donosi brzi profit. Kad se pojave nove vijesti o nekoj državi, regulatornom okviru ili stablecoin pilotu, nećeš ih gledati kao izolirani događaj, nego kao dijelove iste slagalice. To je ono što stvara prednost u razmišljanju, a prednost u razmišljanju dugoročno se često pretvara u prednost u rezultatima.
Zaključak: onchain država kao ogledalo buduće ekonomije
Prva onchain država nije završno poglavlje, nego uvod u priču koja će se tek pisati. Ona pokazuje kako izgledaju države koje se pokušavaju prilagoditi svijetu u kojem se novac, imovina i ugovori sele na mreže koje rade 24 sata na dan, bez geografskih granica i bez radnog vremena.
U sljedećim godinama vjerojatno ćemo svjedočiti još nekoliko pokušaja. Neke buduće onchain države bit će konzervativnije, neke agresivnije, neke će stavljati fokus na stablecoine, druge na tokenizaciju imovine, treće na digitalni identitet i javne registre. Neće svi modeli uspjeti, ali svi će zajedno gurati granicu onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom država i financijski sustav.
Za tebe kao sudionika kripto tržišta, poanta nije pogoditi ime sljedeće države, nego razumjeti proces. Onchain država nastaje ondje gdje se preklapaju potreba za promjenom, prostor za eksperiment i politička volja. To su isti elementi koji pokreću većinu velikih pomaka u povijesti – od industrijske revolucije do interneta.
Ako gledaš samo cijenu, ova priča će ti proći ispod radara. Ako gledaš sustav, vidjet ćeš da se polako, ali sigurno rađa novi sloj globalne ekonomije u kojem je onchain infrastruktura jednako normalna kao što su danas kartice i online banking. U tom svijetu pojam onchain država više neće zvučati egzotično. Bit će samo naziv za države koje su odlučile prihvatiti novu stvarnost malo ranije od ostalih.
Na kraju, vrijedi ponoviti ono što stalno naglašavamo u zajednici. Kripto nije prečica do lakog novca, nego prilika da naučiš kako funkcionira novac, rizik i sustav u kojem živimo. Teme poput onchain države možda nemaju “wow efekt” jednog memecoina, ali upravo one pokazuju gdje se gradi buduća arhitektura tržišta. Ako želiš biti dugoročno prisutan u ovom prostoru, edukacija i strpljenje su tvoja najbolja ulaganja. Hype se ugasi nakon par dana, ali razumijevanje ostaje – i često napravi najveću razliku onda kada se tržište ponovno počne ponašati kaotično.
Kripto nije igra sreće, nego disciplina i razumijevanje onoga u što ulažeš.
Znanje, rizik, analiza i dugoročno razmišljanje – to je put kojim hodamo.
– Mario Jaklenec | KriptoEntuzijasti –
Edukacija bez hypea. Zajednica bez slijepog praćenja. Cilj bez iluzija.
Hvala svima što čitate naše članke na kriptoentuzijasti.io!
🌐 Posjeti nas: https://kriptoentuzijasti.io
💬 Pridruži se zajednici: https://discord.gg/kriptoentuzijasti
🐦 Prati nas na X-u: https://twitter.com/k_entuzijasti
🧠💡 Analiziraj prije nego vjeruješ – misli samostalno, jer će inače tržište misliti umjesto tebe.
U svijetu kriptovaluta gdje je buka veća od znanja, edukacija je tvoj najvažniji alat.
Ne gradi mišljenje o tržištu na temelju memova, FOMO objava i lažnih obećanja o “pasivnoj zaradi” – nego na znanju, iskustvu i razumijevanju kako stvari zaista funkcioniraju.
Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite članak na društvenim mrežama i pomozite nam širiti kripto znanje.
Zajedno gradimo svijet kripta!
