Kako društvene mreže iskrivljuju percepciju vrijednosti

Društvene mreže ne prenose stvarnost onakvu kakva jeste. One je filtriraju, oblikuju i prilagođavaju logici pažnje. Prikazuju ono što izaziva reakciju, ne ono što ima dubinu. U kriptu, gdje je ionako teško razlikovati signal od šuma, to dovodi do ozbiljnog iskrivljenja percepcije vrijednosti. Vidljivost se sve češće miješa sa važnošću, a popularnost sa smislom.

Algoritmi društvenih mreža nisu dizajnirani da nagrađuju tačnost, znanje ili dugoročno razmišljanje. Oni nagrađuju angažman. A angažman dolazi iz emocije. Objave koje izazivaju strah, euforiju ili bijes šire se brže od onih koje traže mirno razmišljanje. Tako ekstremi postaju dominantni, a nijanse nestaju. Tržište se ne prikazuje kao proces, nego kao niz dramatičnih trenutaka.

U takvom okruženju, sredina gotovo da ne postoji. Ili je nešto „nevjerovatna prilika“, ili je „totalna propast“. Ili se „ide na Mjesec“, ili se „sve raspada“. Ovakva polarizacija ne odražava realnost tržišta, ali savršeno odgovara dinamici društvenih mreža. Realnost je često dosadna, spora i neodlučna. Algoritmi to ne vole.

Ljudi na društvenim mrežama rijetko dijele proces. Dijele ishod. Ne dijele godine čekanja, nego trenutak uspjeha. Ne dijele sumnju, nego samopouzdanje. Ne dijele konfuziju, nego jasnu poruku. Tako se stvara iluzija da svi znaju šta rade, da svi imaju plan i da se uspjeh dešava relativno lako. Posmatrač vidi samo vrh, nikada put.

To ne mora biti rezultat loše namjere. Većina ljudi dijeli ono što ima smisla dijeliti u datom trenutku. Ali problem nastaje kada se ti fragmenti doživljavaju kao cjelina. Kada se iz tuđeg ishoda izvlači zaključak o sopstvenoj vrijednosti. Ako drugi djeluju sigurni i uspješni, vlastita nesigurnost počinje da izgleda kao slabost, a ne kao normalan dio procesa.

Društvene mreže pojačavaju pritisak poređenja. Ne porediš se sa nečijim realnim putem, nego sa njegovom pažljivo odabranom slikom. To stvara stalni osjećaj da kasniš, da nešto propuštaš, da nisi dovoljno brz ili pametan. Umjesto da se fokusiraš na razumijevanje, fokus se prebacuje na uklapanje u sliku koju vidiš oko sebe.

Buka postaje dominantna valuta. Što je poruka glasnija, provokativnija i sigurnija u tonu, to ima veću šansu da bude primijećena. Tišina, dosljednost i strpljenje nemaju isti efekat. Ne proizvode reakciju. Ne uklapaju se u format kratkih objava. Tako ono što ima stvarnu vrijednost često ostaje u sjeni onoga što ima veću vidljivost.

Vrijednost se u takvom okruženju teško vidi. Ona se ne može sažeti u jednu rečenicu. Ne može se objasniti jednim grafikonom. Ne može se dokazati jednim tvitom. Vrijednost traži kontekst, vrijeme i kontinuitet. Društvene mreže nude suprotno. Brzinu, fragmentaciju i površnost.

Još jedan problem je što društvene mreže brišu osjećaj vremenske perspektive. Sve izgleda kao da se dešava sada. Stari uspjesi izgledaju kao svježi. Tuđe odluke iz prošlosti djeluju kao aktuelni potezi. Gubi se osjećaj koliko je vremena zaista potrebno da se nešto izgradi. To dodatno pojačava iluziju da se vrijednost može brzo prepoznati i brzo ostvariti.

U kriptu, gdje je tržište već vođeno emocijama, društvene mreže djeluju kao pojačalo. One ne stvaraju emocije, ali ih intenziviraju. Strah se širi brže. Euforija postaje zarazna. Razum se povlači jer nema prostora da se izrazi u formatu koji zahtijeva brz odgovor. Ko ne reaguje, ispada nevidljiv.

Važno je shvatiti da društvene mreže nisu neutralan kanal informacija. One su ogledalo kolektivnog raspoloženja. Pokazuju kako se ljudi osjećaju, ne šta nešto zaista vrijedi. Kada se tako posmatraju, mogu biti korisne. Kao indikator emocija mase, kao signal euforije ili straha. Ali ne kao izvor istine.

Problem nastaje kada se taj signal zamijeni za suštinu. Kada se vidljivost zamijeni za vrijednost. Kada se broj pratilaca zamijeni za znanje. Tada odluke prestaju da budu zasnovane na razumijevanju, a postaju reakcija na raspoloženje okoline.

Ovaj mjesec uči da se društvene mreže koriste svjesno. Ne kao vodič, nego kao pozadina. Ne kao autoritet, nego kao indikator. One mogu pomoći da se vidi gdje je pažnja, ali ne i gdje je smisao. Smisao se ne nalazi u trendovima, nego u dosljednosti kroz vrijeme.

Kada se ta razlika shvati, njihov uticaj slabi. Objave prestaju da izazivaju automatsku reakciju. Tuđi uspjesi prestaju da izazivaju pritisak. Buka prestaje da djeluje uvjerljivo. Pojavljuje se prostor za sopstveno razmišljanje.

Društvene mreže neće nestati. One će uvijek biti dio tržišnog okruženja. Ali način na koji se koriste može se promijeniti. Kada prestanu da definišu vrijednost, a počnu da se posmatraju kao odraz emocija, prestaju da upravljaju odlukama.

Vrijednost ne nestaje zato što nije vidljiva. Ona samo zahtijeva drugačiji pogled. Pogled koji ne traži potvrdu u lajkovima, dijeljenjima i glasnim narativima. Pogled koji je spreman da vidi ispod površine. I upravo tu počinje stvarno razumijevanje.