Kako funkcioniše dug države

Ako postoji pojam koji se najčešće spominje u vijestima, ekonomskim analizama i političkim raspravama, a da ga istovremeno gotovo niko ne razumije – to je državni dug. Ljudi ga zamišljaju kao neku apstraktnu cifru koja nema mnogo veze sa njihovim životom. Međutim, istina je potpuno suprotna: dug države je najkonkretnija, najopipljivija i najuticajnija stvar koja utiče na svakodnevicu svakog građanina. Cijene u prodavnici, kamate na kredite, plata u javnom sektoru, stabilnost valute, porezi, penzioni fondovi, investicioni kapital – sve to direktno zavisi od toga koliko je država zadužena, kome duguje i pod kojim uslovima.

Da bi razumio kako funkcioniše dug države, moraš prvo razumjeti da država funkcioniše kao ogroman, složeni organizam koji stalno troši više nego što zarađuje. Država ima rashode: plate prosvjetnih radnika, zdravstvenih radnika, policije, vojske, infrastrukturni projekti, socijalna davanja, subvencije, javne nabavke, administraciju. I ima prihode: poreze, PDV, doprinose, takse, carine, prihode od državnih firmi. U idealnom svijetu, ti prihodi bi pokrivali rashode. U stvarnom svijetu – nikad ne pokrivaju. Zbog toga se država zadužuje.

Zaduživanje se odvija kroz izdavanje obveznica. Kada država “izda obveznicu”, ona u suštini kaže: “Pozajmite mi novac sada, ja ću vam ga vratiti za 2, 5, 10 ili 30 godina uz kamatu.” Te obveznice kupuju banke, fondovi, osiguravajuće kuće, centralne banke, međunarodne institucije, strani investitori, pa čak i pojedinci. Na taj način država finansira razliku između potrošnje i prihoda. Ali problem nastaje kada se dug gomila brže nego što ekonomija raste.

Država ne može samo tako prestati da se zadužuje. Svake godine veliki dio budžeta odlazi na otplatu starog duga – i na kamatu i na glavni dug. Ako država nema dovoljno novca, ona se ponovo zadužuje da bi platila prethodno zaduženje. To je začarani krug. Ako kamatne stope rastu, dug postaje skuplji. Ako valutni kurs pada, dug u stranoj valuti postaje teže otplativ. Ako investitori izgube povjerenje, traže veće prinose ili uopšte odbijaju da kupe nove obveznice. U tom trenutku država ima samo tri puta: smanjenje potrošnje (što vodi u recesiju), povećanje poreza (što vodi u nezadovoljstvo i pad rasta), ili novo zaduživanje pod lošijim uslovima.

Dug države funkcioniše i kao poluga kontrole. Onaj ko drži obveznice neke zemlje ima moć nad njom. Ako neka država zavisi od finansiranja velikih fondova, njen ekonomski i politički manevarski prostor se sužava. Ako zavisi od Međunarodnog monetarnog fonda ili Svjetske banke, mora prihvatiti njihove uslove: privatizacije, smanjenja javnih troškova, strukturne reforme. Dug je instrument kojim se oblikuje čitava politika jedne zemlje.

Države često prikazuju dug kao “normalan” dio ekonomije – i jeste, ali samo do određene tačke. Kada dug pređe određeni prag, država ulazi u zonu u kojoj više ne kontroliše svoje finansije. Kada kamate na dug postanu najveća pojedinačna stavka budžeta, država ulazi u fazu “dugovne zavisnosti”. U nekim zemljama, kamate na dug su veće od svih izdvajanja za zdravstvo i obrazovanje zajedno. To znači da država ne radi za građane – radi za kreditore.

Državni dug je i političko oružje. Kroz kontrolu duga diktiraju se ekonomske politike, određuje smjer razvoja, utiče na promjene vlasti. Ako veliki kreditori izgube povjerenje, država ulazi u krizu – valuta pada, kapital bježi, kamate rastu, tržišta se zatvaraju, a vlada je prisiljena na mjere štednje. Građani često ne razumiju zašto im smanjuju plate, ukidaju beneficije, povećavaju poreze ili dižu starosnu granicu za penziju. Razlog je gotovo uvijek – dug.

Dug države utiče na svakog čovjeka, iako se ne vidi na prvi pogled. Kada država digne troškove, ti plaćaš. Kada inflacija pojede kupovnu moć, ti plaćaš. Kada valuta oslabi, ti plaćaš. Kada banke podignu kamate jer se država skupo zadužuje, ti plaćaš. Kada država želi privući investitore, ali se guši u dugovima, tvoj grad i tvoja zemlja stagniraju. U krajnjoj liniji, državni dug je dug građana – plaća se kroz njihovu budućnost.

Zato je ključno razumjeti kako funkcioniše dug države – jer on određuje tvoje finansijske uvjete, tvoje šanse, tvoju sigurnost i tvoju ekonomsku budućnost. Kripto može da promijeni svijet, Bitcoin može da ponudi alternativu, digitalna ekonomija može da otvori nove puteve, ali stari sistem još uvijek upravlja planetom. A u centru tog sistema stoji dug – tiho, moćno i nevidljivo oružje koje oblikuje živote milijardi ljudi. Razumjeti dug države znači razumjeti teren na kojem se vodi bitka između starog i novog finansijskog svijeta.