Osjećaj za stvarnu vrijednost ne nestaje naglo. On se troši postepeno. Također, gotovo je neprimjetan. Kada nešto cijenimo samo po cijeni, taj se osjećaj mijenja.
Osim toga, ako je brzina važnija od smisla, granica nestaje. Na kraju, ljudi ne vide vrijednost bez brojeva.
Nekada smo vrijednost povezivali s trajnošću. Također, povezivali smo je s upotrebom i otpornošću.
Danas je često povezujemo s vidljivošću i kretanjem. Ono što se brzo mijenja djeluje važno. Međutim, ono što miruje djeluje sumnjivo.
Stoga ljudi prilagođavaju kako vide vrijednost ritmu tržišta. Međutim, ne prilagođavaju je stvarnosti.
Tržište dodatno ubrzava taj proces. Osim toga, to čini stalnom usporedbom. Sve rangiramo, mjerimo i uspoređujemo.
U takvom okruženju, vrijednost nije unutarnja osobina. Ona postaje položaj u usporedbi s drugim. Također, nije važno što nešto jest. Važno je gdje se nalazi u odnosu na drugo.
Kada se gubi osjećaj stvarnu, odluke postaju krhke. One ovise o vanjskim signalima. Na primjer, pad cijene doživljavamo kao gubitak smisla.
Ipak, suština se nije promijenila. Rast cijene doživljavamo kao potvrdu. Međutim, ništa novo nismo izgradili.
Februar nas podsjeća na taj gubitak. Ne želimo moralizirati. Zapravo, želimo primijetiti promjenu u shvaćanju.
Konkretno, kada vrijednost vežemo za strukturu. Također, vežemo je za trajanje i otpornost. Tada cijena gubi dio moći.
Osjećaj za stvarnu vrijednost ne vraća se brzo. On se ponovno gradi mirnim promatranjem. Osim toga, gradi se kroz vrijeme bez stalne provjere. Gradi se i spremnošću da se izdrži bez potvrde.
Tek tada vrijednost prestaje ovisiti o tržištu. Važno je napomenuti, ona ponovno postaje pitanje razumijevanja.
U svijetu kriptovaluta gdje je buka veća od znanja, edukacija je tvoj najvažniji alat. Ne gradi mišljenje o tržištu na osnovu memova, FOMO objava i lažnih obećanja o “pasivnoj zaradi” – nego na znanju, iskustvu i razumijevanju kako stvari zaista funkcioniraju.
