Zavisnost od cijene ne nastaje zato što je neko slab, nego zato što je mehanizam savršeno dizajniran. Stalne promjene stvaraju osjećaj da se nešto mora pratiti, razumjeti, kontrolisati. Svaki mali pomak izgleda kao informacija, a zapravo je samo stimulans.
Mozak voli promjenu. Reaguje na nju kao na signal važnosti. Kada se cijena stalno mijenja, mozak dobija neprekidne okidače. Gore znači nagrada, dolje znači opasnost. Tako se stvara ciklus u kojem pažnja postaje zarobljena u kretanju, a ne u smislu.
Vremenom se razvija navika provjeravanja. Ne zato što je potrebno, nego zato što se javlja nelagoda kada se ne provjerava. Ta nelagoda se pogrešno tumači kao briga ili odgovornost, iako je u pitanju zavisnost od stimulacije.
Problem je što stalno praćenje cijene ne povećava razumijevanje. Ono ga smanjuje. Fokus se sužava na kratke intervale. Dugoročna slika nestaje. Svaka promjena dobija neproporcionalnu važnost.
Tržište profitira od toga. Zavisni učesnici češće reaguju, češće griješe i češće mijenjaju mišljenje. To stvara dinamiku koju tržište nagrađuje, ali koja pojedinca iscrpljuje.
Zavisnost se često maskira kao disciplina. Govori se da je važno biti informisan. Ali informisanost nije isto što i stalna izloženost. Informisanost bira trenutak. Zavisnost ga nema.
Februar razotkriva ovaj mehanizam. Ne traži da se cijena ignoriše, nego da se prepozna odnos prema njoj. Kada se primijeti da provjeravanje ne donosi mir nego napetost, zavisnost postaje vidljiva.
Tek tada se pojavljuje mogućnost izbora. Da se cijena vidi kao signal, a ne kao centar pažnje. Bez tog pomaka, razum ostaje zarobljen u ciklusu reakcija.
✨ Ekskuzivni sadržaj
Pristupite edukaciji na 365 dana odaberite
