Što je kripto skrbništvo
Kripto skrbništvo je izraz koji se koristi za opisivanje procesa osiguranja digitalne imovine od krađe i gubitka. Skrbnici su treće strane koje se angažiraju da umjesto korisnika brinu o njihovoj kriptovaluti, djelujući kao zaštitnici imovine, slično kao što to čine u tradicionalnom financijskom sustavu s gotovinom, vrijednosnim papirima ili zlatnim polugama.
U tradicionalnom bankarskom sustavu, skrbnici su prisutni od 1960-ih godina i predstavljaju jedan od ključnih elemenata sigurnosti i povjerenja. U kontekstu kriptovaluta, međutim, skrbništvo funkcionira malo drugačije. Skrbnici digitalne imovine tehnički ne pohranjuju samu imovinu, jer se sve transakcije i podaci nalaze u javnoj knjizi poznatoj kao blockchain. Umjesto toga, skrbnici čuvaju privatne ključeve korisnika, koji su ključni dio kripto novčanika jer omogućuju pristup sredstvima koja se u njemu drže.
Ključna uloga kripto skrbnika leži u povećanju sigurnosti i povjerenja, što je bitno za šire usvajanje digitalne imovine. Mnogi institucionalni ulagači do sada su se suzdržavali od ulaganja u digitalnu imovinu zbog nedostatka adekvatne sigurnosti. Institucije koje upravljaju velikim količinama novca, poput hedge fondova, mirovinskih fondova, investicijskih banaka i obiteljskih ureda, prema propisima moraju imati skrbničkog partnera koji će čuvati novac njihovih klijenata.
S porastom interesa institucionalnih ulagača za digitalnu imovinu, potražnja za uslugama kripto skrbništva naglo je porasla. Kripto skrbnici pružaju ključne usluge koje omogućuju sigurno upravljanje digitalnom imovinom, čime pomažu u stabilizaciji i rastu tržišta kriptovaluta.
Kripto skrbništvo je ključna komponenta za sigurno upravljanje digitalnom imovinom. S obzirom na posebnosti kriptovaluta i blockchain tehnologije, kripto skrbništvo zahtijeva specifične metode i alate za osiguranje privatnih ključeva koji omogućuju pristup sredstvima. Kripto skrbništvo može se podijeliti na nekoliko glavnih tipova, svaki sa svojim prednostima i manama.
Tipovi kripto skrbništva
1. Skrbništvo koje vodi korisnik (Self-Custody)
Self-custody podrazumijeva da korisnici sami čuvaju svoje privatne ključeve. Ovaj pristup omogućava potpunu kontrolu nad vlastitim sredstvima, ali također nosi i visoku odgovornost.
Metode i alati za self-custody:
- Hardware Wallets (Hardverski novčanici): Fizički uređaji koji sigurno pohranjuju privatne ključeve offline, daleko od potencijalnih hakera. Popularni primjeri uključuju Ledger i Trezor.
- Software Wallets (Softverski novčanici): Aplikacije koje se instaliraju na računalo ili mobilni uređaj, poput Exodus ili Electrum. Pružaju praktičnost, ali su osjetljiviji na malware i hacking.
- Paper Wallets (Papirnati novčanici): Fizički ispis privatnih i javnih ključeva na papir. Vrlo sigurno ako se pravilno pohranjuje, ali podložno fizičkom oštećenju ili gubitku.
- Metal Wallets (Metalni novčanici): Metalne pločice na koje su ugravirani privatni ključevi, pružajući dodatnu otpornost na vatru, vodu i fizičko oštećenje.
Prednosti self-custody:
- Puna kontrola nad sredstvima.
- Nema potrebe za povjerenjem trećoj strani.
- Nema dodatnih troškova za skrbničke usluge.
Nedostaci self-custody:
- Visok rizik gubitka imovine ako se izgubi privatni ključ.
- Potreba za tehničkim znanjem za sigurno upravljanje ključevima.
- Nema osiguranja u slučaju krađe ili gubitka.
2. Skrbništvo treće strane (Third-Party Custody)
Ovaj pristup uključuje povjeravanje privatnih ključeva specijaliziranim skrbničkim uslugama ili financijskim institucijama koje pružaju profesionalne sigurnosne mjere i zaštitu.
Vrste treće strane skrbništva:
- Centralized Exchanges (Centralizirane burze): Platforme poput Coinbase, Binance ili Kraken koje nude skrbničke usluge uz trgovanje kriptovalutama.
- Dedicated Custodians (Specijalizirani skrbnici): Tvrtke poput BitGo, Gemini Custody ili Fidelity Digital Assets koje nude usluge skrbništva za institucionalne klijente.
- Bank Custodians (Bankovni skrbnici): Tradicionalne financijske institucije koje proširuju svoje usluge na digitalnu imovinu, primjerice BNY Mellon ili JPMorgan.
Prednosti skrbništva treće strane:
- Profesionalne sigurnosne mjere, uključujući multi-signature rješenja i hladnu pohranu (cold storage).
- Osiguranje protiv krađe i gubitka.
- Jednostavnost korištenja i pristup tehničkoj podršci.
Nedostaci skrbništva treće strane:
- Potrebno je povjerenje trećoj strani koja upravlja imovinom.
- Dodatni troškovi za skrbničke usluge.
- Mogući regulatorni rizici i zahtjevi.
Specijalizirani pristupi skrbništvu
Osim osnovnih kategorija, postoje i specijalizirani pristupi koji kombiniraju elemente self-custody i third-party custody radi dodatne sigurnosti i fleksibilnosti.
- Multi-Signature Wallets (Višepotpisni novčanici): Novčanici koji zahtijevaju više privatnih ključeva za autorizaciju transakcija. Koriste se za povećanje sigurnosti jer kompromitacija jednog ključa nije dovoljna za krađu sredstava.
- Shamir’s Secret Sharing (Shamirova tajna dijeljenja): Kriptografska metoda dijeljenja privatnog ključa na više dijelova, od kojih je samo određeni broj potreban za rekonstrukciju ključa. Ovo pruža visoku razinu sigurnosti i otpornosti na gubitak dijelova.
Zaključak
Kripto skrbništvo je složeno područje koje zahtijeva pažljivo razmatranje sigurnosnih praksi i alata. Odluka između self-custody i third-party custody ovisi o individualnim potrebama, tehničkom znanju i toleranciji rizika korisnika. Kako se tržište kriptovaluta razvija, očekuje se daljnji razvoj i inovacije u području skrbništva kako bi se zadovoljile sve veće sigurnosne potrebe i zahtjevi institucionalnih i individualnih ulagača.
Pročitajte i članak: Sve propalo, Kaspa mrtva, majneri na aparatima, Kriptoentuzijasti spašavaju i Ljutnja
