Polako ali sigurno se rješavam nepotrebnih objava i glupih videa – jer mi kradu život
Počeo sam polako. U posljednjim tjednima duboko sam se posvetio jednom tihom, ali snažnom eksperimentu. Počeo sam da pratim društvene mreže ne da bih lajkovao, komentirao ili dijelio, nego da razumijem – da stvarno vidim šta se dešava sa ljudima oko mene, i šta se dešava sa mnom dok sam u tom virtualnom prostoru. I došao sam do jednostavnog zaključka: društvene mreže su postale suvremeni zatvor u kojem su rešetke napravljene od lajka, a robijaši dobrovoljno predaju svoj um algoritmu.
Počeo sam da se rješavam nepotrebnih objava, glupih videa, praznih citata, senzacionalnih naslova i sadržaja koji mi ne donose ništa – osim oduzetog vremena. I znate što? Osjetio sam slobodu. Polako, ali sigurno, raščišćavam prostor u svom umu, kao kad iz sobe izbacite smeće koje godinama zatrpava pogled i zagušuje dah.
Shvatio sam da mi to ne donosi napredak. Samo me usporava. Usporava moje misli, moj rad, moju kreativnost, moju pažnju. Oduzima mi najvrijedniju stvar koju imam – vrijeme. Ne mogu više da ga poklanjam sadržajima koji su napravljeni da me drže u mjestu, da me zadrže na ekranu, da me uplaše ili naljute, samo da bih ostao još malo, kliknuo još jednom, i postao još malo dublji rob.
I najgore od svega – shvatio sam koliko mediji danas oblikuju javno mišljenje. Ljudi komentiraju, raspravljaju se, vrijeđaju, polarizuju jedni druge, a da nijedna misao nije njihova. Sve što misle – misle jer im je to neko servirano. Postali su robovi medija. Robovi sadržaja. Robovi tuđih narativa. I najtužnije – oni to ne vide.
A moj život – moj život nije stvoren da budem rob
Godine koje sam proživio, škole koje sam završio, iskustva koja sam prošao – sve je to u meni ostavilo nešto vrijedno. I ako već imam nešto da kažem, reći ću to iz svog ugla. Neću papagajski ponavljati što su drugi rekli, niti ću dozvoliti da mi algoritam kaže što da mislim. Ako ću već nešto reći, neka to bude moj pečat. Na ovo vrijeme koje živim, i na vrijeme koje dolazi.
Nedavno sam sinu rekao: „Ajde, digni se na prste što više možeš.“ Dignuo se. Onda sam rekao opet: „Ajde još više.“ Pokušao je jače. Pa opet: „Još više.“ I uspio je još malo. Onda sam ga pogledao i upitao: „Zašto se odmah nisi digao najviše što možeš?“
I u toj igri, u toj maloj sceni, sakrivena je cijela istina o ljudima danas.
Ljudi više ne idu do kraja. Ne daju maksimum. Ne gledaju dalje. Jer ne žive svoj život. Žive tuđi sadržaj. Tuđu misao. Tuđu pažnju. Tuđu igru.
Za kraj
Zato sam odlučio – moj maksimum više ne ide algoritmu. Ide meni. Ide mojoj djeci. Ide vremenu koje gradim.
Jer vrijeme ne čeka. A mreže – mreže će uvijek biti. Ali ja više neću biti u njima – kao riba bez svijesti, nego kao čovjek koji zna kada je dosta.
I sada, kada me pitaju „što radiš ovih dana?“, kažem im jednostavno:
Rješavam se digitalnog otpada. I vraćam svoj um sebi.
Ne zaboravite: budućnost se ne gradi kad svi već znaju za nju – već onda kad je vide samo rijetki.
🔥 Budućnost pripada onima koji misle dugoročno. 🔥
Jedno je sigurno – budućnost kripta neće biti dosadna!
Više edukativnih članaka možete pronaći na našoj web stranici kanalu kriptoentuzijasti.io i diskord platformi discord.gg/kriptoentuzijasti
#Crypto #Bitcoin #BullRun2025
Interesantno za pročitati: Povijesni obrasci pada burze su se vratili – hoće li Bitcoin reagirati
Možete se pridružiti na EtherX zajednici ili isprobajte The Chukanomics program.
Zapratite nas na X-u: (15) Kriptoentuzijasti (@k_entuzijasti)
Hvala svima što čitate naše članke na kriptoentuzijasti.io! 🚀 Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite ih na društvenim mrežama i pomozite nam širiti kripto znanje. Zajedno gradimo svijet kripta! 💪🔗 #Kriptoentuzijasti #Dijeliznanje crypto #Kriptoedukacija #EtherX #društevenamreža #Crypto # binance istraga
👏