Smart contract (pametni ugovor) je programski kod koji se izvršava na blockchain tehnologiji, omogućavajući automatsko izvršavanje, kontrolu ili dokumentovanje pravno relevantnih događaja i radnji prema uslovima ugovora. Osnovna ideja iza pametnih ugovora je da kod i ugovorne klauzule postoje unutar računarskog koda i mogu se automatski izvršiti bez potrebe za posrednicima.

Koncept pametnih ugovora razvio je Nick Szabo, američki informatičar i kriptograf, sredinom 1990-ih godina, pre nego što je blockchain tehnologija postala poznata. Szabo je zamislio pametne ugovore kao način da se digitalizuju tradicionalni pravni ugovori, gde bi izvršenje ugovora bilo automatsko i nezavisno od bilo koje strane, oslanjajući se na programski kod kao nepristrasnu instancu.
U praksi, smart contract tehnologija je doživela značajan razvoj sa pojavom platformi poput Ethereum-a, koje omogućavaju razvoj decentralizovanih aplikacija (DApps) i izvršavanje složenih pametnih ugovora. Ethereum, razvijen od strane Vitalika Buterina i drugih, lansiran je 2015. godine i brzo je postao lider u ovom polju zbog svoje fleksibilnosti i širokog spektra mogućnosti za programere. Na Ethereumu, pametni ugovori se pišu u programskom jeziku Solidity i izvršavaju se na Ethereum Virtual Machine (EVM), koji funkcioniše kao globalni, decentralizovani računar za izvršenje kodova.
Pametni ugovori imaju mnoge primene, uključujući finansijske usluge, lanac snabdevanja, automatsku razmenu imovine, upravljanje identitetom i mnoge druge sektore, omogućavajući transparentnije i efikasnije procese.

Primjena smart contract ili pametnih ugovor
Smart contract tehnologija nalazi široku primjenu u raznim industrijama i situacijama. Evo nekoliko primjera kako se pametni ugovori trenutno koriste u stvarnom životu:
1. Finansijske usluge:
Pametni ugovori se koriste za automatizaciju i olakšavanje transakcija, uključujući izdavanje kredita, osiguranje, izvedene finansijske instrumente, i plaćanja. Oni mogu smanjiti potrebu za posrednicima poput banaka i osiguravajućih kuća.
2. Lanac snabdevanja i logistika:
U lancu snabdevanja, pametni ugovori mogu automatizovati procese kao što su praćenje proizvoda od proizvođača do potrošača. Verifikacija autentičnosti proizvoda i upravljanje zalihama, što doprinosi većoj transparentnosti i efikasnosti.
3. Nekretnine:
U sektoru nekretnina, pametni ugovori mogu olakšati procese poput kupoprodaje, iznajmljivanja, i upravljanja imovinom. Minimizirajući birokratiju i smanjujući potencijal za greške i prevare.
4. Glasanje:
Pametni ugovori se koriste za razvoj sigurnijih i transparentnijih sistema za elektronsko glasanje. Obezbeđujući da su glasovi anonimni ali verifikovani i da se rezultati mogu automatski prebrojati bez spoljne intervencije.
5. Digitalni identitet:
Pametni ugovori omogućavaju korisnicima da kontrolišu svoje digitalne identitete i dele podatke o identitetu samo uz svoju dozvolu. Što može pomoći u zaštiti privatnosti i smanjenju krađe identiteta.
6. Umjetnost i zabava:
U umjetničkim i zabavnim industrijama, pametni ugovori omogućavaju umjetnicima da automatizuju isplatu naknada i licenciranje sadržaja, kao i da osiguraju autorska prava kroz blockchain tehnologiju.
7. Zdravstvo:
U zdravstvu, pametni ugovori mogu se koristiti za upravljanje podacima pacijenata, osiguravanje da su zdravstveni zapisi sigurni, privatni i dostupni samo ovlašćenim osobama.
Ove primene pokazuju kako se pametni ugovori mogu koristiti za automatizaciju i poboljšanje pouzdanosti u različitim industrijama, pružajući nove mogućnosti za inovacije i efikasnost.
Procitajte interesantan clanak na nasem portalu: 10 Kripto pravila
Zapratite nas na X-portalu: KRIPTOENTUZIJASTI