Živimo u vremenu u kojem je rad postao ne samo sredstvo za preživljavanje, već i način da čovjek zaboravi na sebe. Paradoksalno, što više radimo, manje živimo. Ta slika „hrčka u točku“ savršeno opisuje svakodnevicu većine ljudi – jutarnje ustajanje, kava na brzinu, trka do posla, radni zadaci, sastanci, stres, povratak kući, malo sna – i sve to ponovo, iz dana u dan. Točak se vrti, a hrčak ne može stati.
Živi da bi radio
Nekada su ljudi radili da bi zaradili dovoljno za život, a danas žive da bi radili. Sistem nas je uvjerio da je normalno raditi 10–12 sati dnevno, da je kronični umor znak predanosti, a ne upozorenje da nešto nije u redu. U toj beskonačnoj trci, gubimo ono najvrijednije – vrijeme. Vrijeme koje nikada ne možemo vratiti. Vrijeme sa porodicom, prijateljima, vrijeme za sebe, za zdravlje, za mir.
Burnout
Kultura „burnout-a“ se širi poput tihe bolesti. Ljudi se hvale koliko malo spavaju, koliko su projekata završili, koliko su puta radili vikendom. Kao da je iscrpljenost medalja, a ne alarm. Pritom zaboravljamo da ljudsko tijelo nije mašina. Čak i mašine trebaju pauzu, održavanje, podmazivanje – a mi mislimo da možemo gurati bez odmora. To vodi u umor koji se ne liječi spavanjem jedne noći, već iscrpljenošću duše, gubitkom volje i smisla.
Postavlja se pitanje – zašto to radimo? Da li radimo da bismo zaradili novac, ili radimo jer ne znamo drugačije? Koliko ljudi poznajemo koji su godinama trčali u tom točku, da bi jednog dana stali, osvrnuli se i shvatili da nisu stigli nigdje? Da su propustili djetinjstvo svoje djece, da su izgubili zdravlje, da ne znaju šta ih uopšte čini sretnima.
Rješenje nije jednostavno, ali počinje od svijesti. Trebamo stati, izaći iz točka, sagledati širu sliku. Shvatiti da rad je važan, ali da nije jedini smisao života. Postaviti granice. Naučiti reći „ne“. Prepoznati kada nas sistem melje i kada nas uvlači u zamku beskonačnog „još samo ovo“. Jer uvijek će biti još jedan zadatak, još jedan projekat, još jedan razlog da ne odmorimo – ako to sami sebi ne zabranimo.
Za kraj
Biti „u trci kao hrčak“ znači biti zarobljenik navike, rutine i sistema koji koristi našu energiju dok nas ne iscijedi. Ali biti čovjek znači imati izbor. Izbor da izađemo iz točka, da usporimo, da radimo pametnije, a ne više. Da živimo život koji ima smisla i van radnog vremena.
U suprotnom, ostaje nam samo da se vrtimo dok snage ne nestane – a to, na kraju, nije život, nego polagano umiranje.
Vaš Petar Miljić – Finansije za narod
www.kriptoentuzijasti.io
– Ne prodajemo vam snove. Učimo vas kako da ne budete tuđi san.
Ne zaboravite: budućnost se ne gradi kad svi već znaju za nju – već onda kad je vide samo rijetki.
🔥 Budućnost pripada onima koji misle dugoročno. 🔥
Jedno je sigurno – budućnost kripta neće biti dosadna!
Više edukativnih članaka možete pronaći na našoj web stranici kanalu kriptoentuzijasti.io i diskord platformi discord.gg/kriptoentuzijasti
#Crypto #Bitcoin #BullRun2025
💬 Discord zajednica: discord.gg/kriptoentuzijasti
🐦 X (bivši Twitter): @k_entuzijasti
📌 Preporučeno za čitanje: Zašto oni koji čekaju x10 stalno gube
Hvala svima što čitate naše članke na kriptoentuzijasti.io! 🚀 Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite ih na društvenim mrežama i pomozite nam širiti kripto znanje. Zajedno gradimo svijet kripta! 💪🔗 #Kriptoentuzijasti #Dijeliznanje crypto #Kriptoedukacija #EtherX #društevenamreža #Crypto # binance istraga
