Kako promjena razmišljanja može dovesti do blagostanja
Finansijski problemi su za mnoge ljude svakodnevna realnost. Korijeni ovih problema često leže mnogo dublje od spoljašnjih faktora kao što su ekonomski uslovi ili stepen obrazovanja. Uticaj unutrašnjih uvjerenja, načina razmišljanja i emocionalnog odnosa prema novcu igraju ključnu ulogu u oblikovanju naše finansijske situacije. Kroz detaljniju analizu ovih unutrašnjih faktora i konkretne primjere, možemo bolje razumeti zašto mnogi ljudi imaju problema sa novcem i kako promena načina razmišljanja može dovesti do većeg finansijskog blagostanja.
Uticaj porodičnih uverenja na formiranje finansijske stvarnosti
Od ranog djetinjstva, djeca usvajaju uverenja koja su prisutna u njihovom okruženju, posebno u porodici. Primjer jednog uvjerenja koje može imati dugoročne posledice je stav da je “novac teško zaraditi” ili da “novac nije za obične ljude”. Djeca koja odrastaju u porodicama gdje se ovakvi stavovi često izgovaraju, mogu razviti duboko ukorenjeni osećaj da je bogatstvo nešto što je izvan njihovog domašaja.
Na primjer, zamislite dijete koje raste u porodici u kojoj roditelji stalno govore o nedostatku novca, ističući kako jedva sastavljaju kraj s krajem i kako je život uvek borba. To dijete može izrasti u odraslu osobu koja ima isti osećaj nedostatka, bez obzira na stvarne prihode koje zarađuje. Ova osoba može nesvesno sabotirati sopstveni finansijski uspeh iz straha da neće biti u stanju da zadrži bogatstvo, jer „novac dolazi s mukom i teško se zadržava“.
Drugi primjer su roditelji koji insistiraju na tome da je jedini način da se zaradi novac naporan rad. Djeca koja su stalno slušala da je potrebno mnogo znoja i truda da bi se zaradilo. Često razvijaju stav da je novac vrijedan samo ako je stečen kroz žrtvovanje i napor. Ovaj stav može kasnije u životu dovesti do toga da osoba izbjegava mogućnosti za pasivni prihod ili investiranje. Jer ih doživljava kao “prelake” načine za zarađivanje novca, pa samim tim i nepoštene ili neodržive.
Emocionalni odnos prema novcu: Strah, krivica i zavist
Emocije su snažan pokretač ljudskog ponašanja, a naš emocionalni odnos prema novcu može nas voditi ka finansijskom uspehu ili nas od njega odvraćati. Jedan od najčešćih negativnih emocionalnih obrazaca je strah – strah od siromaštva, strah od gubitka novca ili strah od neuspjeha.
Na primer, osoba koja se stalno boji da će izgubiti novac može izbegavati ulaganje. Čak i kada su investicije sigurne i obećavajuće. Umesto da uloži svoj novac u nekretnine, deonice ili druge oblike imovine. Koji bi mogli donijeti dugoročne koristi, ona može odlučiti da novac drži na sigurnom, ali neprofitabilnom mestu, kao što je štedni račun sa niskom kamatnom stopom. Na taj način, njen strah od gubitka novca je zapravo sprečava da ga poveća.
Krivica je još jedna emocija koja može sabotirati finansijski uspjeh. Ljudi koji se osećaju krivima zbog toga što imaju više novca od drugih ili zbog toga što zarađuju “previše” mogu nesvjesno trošiti novac na stvari koje im nisu potrebne, kako bi smanjili osećaj krivice. Na primer, osoba koja osjeća krivicu zbog bogatstva može neprestano kupovati skupe poklone za prijatelje i porodicu. Ili prekomijerno donirati novac, u pokušaju da “ispravi” osećaj nepravde koji oseća zbog svog bogatstva.
Zavist je takođe snažna emocija koja može negativno uticati na finansijsko stanje. Umesto da se fokusira na izgradnju sopstvenog bogatstva. Osoba koja zavidi drugima zbog njihovog uspjeha može trošiti novac na pokušaje da ih “sustigne” ili “nadmaši”. Na primjer, kupovina luksuznog automobila samo zato što ga ima komšija može dovesti do velikih dugova i finansijskih problema, bez stvarnog poboljšanja kvaliteta života.
Razlika između opsesije novcem i njegovog odbacivanja
Postoji suptilan, ali važan balans u načinu na koji percipiramo i koristimo novac. Opsesija novcem može dovesti do neprekidnog stresa, anksioznosti i nezadovoljstva. Ljudi koji su opsjednuti idejom da moraju imati mnogo novca često razvijaju osećaj da nikada nemaju dovoljno. Bez obzira koliko bogatstvo steknu. Primjer ovoga može biti osoba koja neprestano radi, ulaže svaki dodatni dinar u poslove i investicije, ali nikada ne pronalazi vremena da uživa u plodovima svog rada. Na kraju, može završiti bogata, ali emotivno ispražnjena i bez stvarnog osećaja ispunjenosti.
S druge strane, odbacivanje novca kao nešto loše ili zlo može dovesti do toga da osoba sabotira sopstveni finansijski uspeh iz osećaja moralne nadmoći. Na primjer, neko ko vjeruje da je novac “izvor svih zala” može odlučiti da živi u stalnoj oskudici. Odbijajući prilike za napredak iz moralnih razloga. Ova osoba može odbijati bolje plaćene poslove, ulaganje ili čak štednju, uvjeren da su svi ovi postupci suprotni njegovim moralnim načelima.
Obrazovni sistem i finansijska pismenost
Jedan od ključnih razloga zašto ljudi ne razumeju kako novac funkcioniše leži u obrazovnom sistemu. Većina škola ne podučava djecu osnovama finansijske pismenosti – kako budžetirati, štedjeti, investirati ili upravljati dugovima. Ovo rezultira time da mladi ljudi izlaze iz školskih sistema bez osnovnog znanja o tome kako upravljati svojim novcem.
Na primjer, tipičan srednjoškolac može naučiti naprednu matematiku. Nikada neće dobiti lekciju o tome kako funkcionišu kamatne stope na kreditne kartice ili šta znači hipotekarni kredit. Kada ta osoba postane odrasla i dobije svoju prvu kreditnu karticu, može lako upasti u zamku prekomernog trošenja, nesvesna koliko će vremena i novca biti potrebno da se dugovi otplate.
Drugi primjer je nedostatak znanja o investiranju. Mnogi ljudi nikada ne nauče osnovne principe ulaganja, kao što su diversifikacija portfolija, razumevanje rizika i prinosa ili kako funkcionišu tržišta kapitala. Kao rezultat toga, oni se često oslanjaju isključivo na tradicionalne oblike štednje, poput bankovnih depozita, i propuštaju priliku da povećaju svoje bogatstvo kroz investicije koje nude veće prinose.
Uloga obrazovnog sistema u pripremi za radni vek
Obrazovni sistem je dizajniran da pripremi ljude za radni vijek u okviru postojećeg ekonomskog sistema. U mnogim slučajevima, obrazovanje se fokusira na sticanje tehničkih znanja i vještina potrebnih za određene profesije. Dok zanemaruje podučavanje o tome kako ti ljudi mogu upravljati svojim finansijama kada počnu da zarađuju.
Na primjer, mnogi univerziteti nude studijske programe u oblasti ekonomije, ali retko koji kurs obuhvata praktične aspekte ličnih finansija. Studenti mogu završiti fakultet sa dubokim razumevanjem ekonomskih teorija, ali bez osnovnog znanja o tome kako upravljati sopstvenim budžetom ili kako izgraditi finansijsku sigurnost.
Zarobljenost u “trci pacova”
„Trka pacova“ je izraz koji opisuje situaciju u kojoj se ljudi stalno bore da održe korak sa rastućim troškovima života i dugovima, bez stvarne mogućnosti da napreduju. To je začarani krug u kojem pojedinac radi da bi zaradio novac, troši ga na životne troškove, a zatim mora ponovo da radi kako bi otplatio dugove koje je stvorio.
Jedan primer ovoga je osoba koja uzima kredit za kupovinu automobila. U početku, čini se da je to razumna odluka, jer joj automobil omogućava da dođe do posla. Međutim, ako uzme prevelik kredit u odnosu na svoje prihode, mjesečne rate i troškovi održavanja automobila mogu postati preveliko opterećenje. To može dovesti do dodatnih dugova, kao što su kreditne kartice za pokrivanje drugih troškova. Osoba može završiti u situaciji da stalno radi samo da bi plaćala dugove, bez stvarne mogućnosti da uštedi ili investira.
Još jedan primjer su dugovi za obrazovanje. U mnogim zemljama, studenti uzimaju velike kredite kako bi finansirali svoje obrazovanje. Nakon što diplomiraju, suočavaju se sa decenijama otplate tih dugova, što im otežava da započnu štednju, investiranje ili da preuzmu rizike koji bi mogli donijeti veće finansijske koristi.
Kako izaći iz začaranog kruga
Prvi korak ka izlasku iz ovog začaranog kruga je prepoznavanje uvjerenja i emocija koje nas drže zarobljenima. Potrebno je da preispitamo svoja uvjerenja o novcu i da ih, ako je potrebno, zamijenimo onima koja su pozitivnija i produktivnija. Na primjer, umjesto da vejrujemo da je novac „zlo“, možemo početi da ga posmatramo kao alat koji nam omogućava slobodu i sigurnost.
Konkretni koraci ka promeni uključuju učenje o finansijskom upravljanju. Kao i razvijanje vještina koje će nam omogućiti da povećamo svoje prihode i smanjimo dugove. Na primjer, umjesto da trošimo sav svoj novac na potrošnju. Možemo početi da ga ulažemo u imovinu koja donosi prihod, kao što su nekretnine, deonice ili mali biznis.
Jedan primjer uspješne promjene je osoba koja je odlučila da umjesto uzimanja novog kredita za kupovinu automobila, investira taj novac u mali biznis. Nakon nekoliko godina, taj biznis je počeo da donosi značajne prihode, omogućavajući joj da ne samo kupi automobil, već i da ostvari finansijsku sigurnost i slobodu koju ranije nije imala.
Zaključak
Promjena načina razmišljanja o novcu nije lak proces, ali je neophodna ako želimo da izađemo iz začaranog kruga dugova i finansijskih poteškoća. Potrebno je da prepoznamo i prevaziđemo negativna uvjerenja i emocije koje nas sputavaju, da se edukujemo o osnovama finansijskog upravljanja i da preduzmemo konkretne korake ka izgradnji finansijske slobode. Novac ne treba posmatrati kao cilj, već kao sredstvo koje nam može omogućiti da živimo život po sopstvenim uslovima, sa većim zadovoljstvom i slobodom.
Vaš Petar Miljić
Interesantno za pročitati: Misli i emocije i Predsjednički izbori u Americi
Zapratite nas na društvenim mrežama.
Zapratite nas na X-u: Kriptoentuzijasti (@k_entuzijasti)
