Brzina stvara iluziju efikasnosti. Kada se nešto brzo mijenja, stvara se osjećaj da je potrebno brzo djelovati. Ali brzina rijetko ostavlja prostor za procjenu. Ona preskače fazu razumijevanja i ide direktno na reakciju.
Procjena zahtijeva distancu. Da bi se nešto procijenilo, potrebno je stati, uporediti, razmotriti više mogućnosti. Brzina to onemogućava. Sve izgleda hitno. Sve izgleda važno. U takvom stanju, mozak prelazi na automatizam.
Tržište to koristi. Ono ubrzava tok informacija kako bi smanjilo vrijeme za razmišljanje. Kada nema vremena, odluke se donose na osnovu osjećaja, ne na osnovu razumijevanja. To nije slučajnost, nego struktura.
Brzina čini da razlike nestanu. Nema vremena da se vidi razlika između sistema i priče, između procesa i obećanja. Sve se stapа u jedan tok promjena. U tom toku, ono što je sporije izgleda zastarjelo, čak i ako je stabilnije.
Ljudi često brkaju brzinu sa napretkom. Ako se nešto brzo mijenja, mora da ide naprijed. Ali brzina može voditi i u pogrešnom smjeru. Bez procjene, pravac se ne vidi.
Februar zato namjerno usporava. Ne da bi zakočio, nego da bi vratio sposobnost procjene. Kada se tempo smanji, pojavljuju se nijanse. Tada se vidi šta ima smisla, a šta samo izgleda uvjerljivo.
Brzina nije neprijatelj sama po sebi. Ali kada postane dominantna, ona gasi razum. A bez razuma, tržište prestaje biti prostor odluka i postaje prostor reakcija.
✨ Ekskuzivni sadržaj
Pristupite edukaciji na 365 dana odaberite
