Postoji faza u životu gotovo svakog većeg projekta kada izvana još uvijek izgleda zdravo, ali iznutra već nosi ozbiljnu bolest. Cijena ne izgleda katastrofalno. Timeline na društvenim mrežama još je živ. Objavljuju se sažeti roadmapovi, nove najave, "uzbudljive najave uskoro". Za prosječnog promatrača sve djeluje kao da projekt jednostavno prolazi kroz "normalne faze ciklusa".
Problemi upravljanja u kripto projektima često su skriveni dok ne bude prekasno.
A onda, odjednom, dolazi šok. Ključni tim odlazi. Pojavi se javni sukob. Otvaraju se teme na forumima koje otkrivaju da je konflikt tinjao mjesecima, ponekad i godinama. Cijena se ruši, ljudi panično traže krivca, a rečenica koju stalno čujemo glasi: "Kako je moguće da nismo vidjeli da se ovo sprema?"
Ako želimo biti iskreni prema sebi, odgovor je neugodan, ali jednostavan: nismo gledali tamo gdje se odlučuje o sudbini projekta. Gledali smo graf, a ne strukturu. Gledali smo sentiment, a ne governance u kriptu.
Za većinu ulagača governance zvuči kao dosadna tema. To je ona riječ koja se pojavljuje u dokumentima, prijedlozima i forum raspravama koje skoro nitko ne čita. No upravo tu, u tim "dosadnim" dokumentima i nevidljivim procesima, piše kako će projekt preživjeti sukobe, krize i promjene – ili ih neće preživjeti.
Ovaj članak nije o jednome konkretnom projektu. On je o obrascu koji se stalno ponavlja. Ako ga razumiješ, prestat ćeš doživljavati drame u kriptu kao iznimke i početi ih gledati kao posljedicu načina na koji je governance u kriptu postavljen od prvog dana.
Što uopće znači "governance u kriptu" – i zašto gotovo svi imaju pogrešnu sliku
Kad se u razgovoru spomene governance u kriptu, mnogi automatski pomisle na glasanje tokenima. Taj live on-chain vote, snapshot ili governance portal s prijedlozima i brojanjem glasova izgleda kao srce cijelog procesa. Tokeni glasaju, većina odlučuje, kod se mijenja, projekt ide dalje. Na papiru, to izgleda čisto i elegantno.
U stvarnosti, to je tek vrh ledenog brijega.
Governance u kriptu je mnogo širi i prljaviji od same slike "decentraliziranog glasanja". U njega spada sve ono što rijetko stane u lijepu prezentaciju:
pravne strukture koje stoje iza projekta, zaklade, tvrtke, boardovi i njihovi statuti
ugovori s developerima, partnerima i investitorima
kontrola nad treasuryjem, dev fundom i svim resursima koji se mogu trošiti ili blokirati
vlasništvo nad domenama, trademarkom, brendom, novčanicima i infrastrukturom
neformalni centri moći – ljudi čija riječ vrijedi više od glasova na anketi, jer imaju znanje, reputaciju ili pristup ključnim alatima
Kada sve to zbrojiš, governance u kriptu prestaje biti "romantična slika token holdera koji zajedno odlučuju". Postaje mikro-politika u kojoj se isprepliću interesi timova, zaklada, investitora i zajednice. Kod ostaje važan – on je temelj protokola – ali odluke o tome što će se graditi, kako će se financirati i tko će imati zadnju riječ donose ljudi, ne funkcije u smart contractu.
Zato je pogrešno gledati samo on-chain glasanja kao pravi governance. Većina ključnih odluka događa se prije nego što glavna javnost uopće sazna da postoji problem. Dok prosječan ulagač vidi tek "prijedlog broj 12" u governance modulu, sukobi i tenzije u pozadini već su dosegli točku u kojoj je ishod često samo formalnost.
Zašto je governance "dosadan" – i baš zato opasan
Ljudi prirodno bježe od apstraktnih tema. Cijena je jednostavna: raste ili pada. Graf je vizualan, intuitivan. Vijesti o partnerstvima, listanjima na burzama ili integracijama imaju jasan okvir: nešto je "dobro" ili "loše". Sve se može svesti na jednostavnu emociju: FOMO ili strah.
Governance u kriptu ne nudi takav instant odgovor. On je pun nijansi. Jedan isti potez može biti istovremeno razuman iz pravne perspektive, opasan iz perspektive decentralizacije i destruktivan za motivaciju tima. Treba vremena, koncentracije i znanja da bi se razumjelo što se zaista događa.
Većina ulagača nema ni volje ni energije za to. Umjesto da zavire u strukturu, odaberu jednostavniji model: "Ako cijena raste, projekt je zdrav; ako cijena pada, projekt je problematičan." To može funkcionirati u kratkom roku, u čistom trgovanju, ali dugoročno je to kao da...
PREMIUM SADRŽAJ
🔒
Otključaj Premium Sadržaj
Dostupan sadržaj svima za pojedine članke koja nema roka trajanja
💰 Cijena
1.00EUR
Puni pristup člankuBez reklamaPremium sadržaj
Većina ulagača nema ni volje ni energije za to. Umjesto da zavire u strukturu, odaberu jednostavniji model: "Ako cijena raste, projekt je zdrav; ako cijena pada, projekt je problematičan." To može funkcionirati u kratkom roku, u čistom trgovanju, ali dugoročno je to kao da zdravlje čovjeka procjenjuješ samo po boji lica. Možda izgleda dobro danas, a već sutra završava u bolnici.
Upravo zato governance u kriptu ubija projekte "bez da to primijetimo". Ne zato što je nevidljiv, nego zato što ga gotovo nitko ne želi gledati. On je stalan podsjetnik da iza svakog protokola stoje ljudi, institucije i moć. A to ruši mit da je "sve riješeno kodom".
Kako izgleda tiha smrt jednog kripto projekta
Propast rijetko izgleda kao film. Nema jednog trenutka u kojem sve eksplodira, muzika staje, a graf se pretvori u okomitu crtu prema dolje. Većina projekata koji su "otišli u vječna lovišta" nisu umrli u jednom danu. Umirali su dugo.
Sve obično počne sitnim signalima koje je lako ignorirati. Jedan važan član tima objavi da odlazi "u nove izazove". Napiše se topla objava zahvale. Sve izgleda normalno; ljudi odlaze s poslova svakodnevno. Zajednica se zahvali čovjeku na doprinosu, i život ide dalje.
Nakon nekog vremena pojave se laka odgađanja. Roadmap se malo pomakne. Umjesto "Q1" sada piše "Q2". Umjesto preciznih datuma postoje neodređene formulacije. Razlog je gotovo uvijek isti: "Želimo isporučiti kvalitetu, ne brzinu." Zvuči plemenito. I ponekad je istina. Ali ako se taj obrazac ponavlja, postaje simptom.
Paralelno s time, komunikacija postaje tanja. Nekad su postojali redovni izvještaji, a sada traju duže pauze. AMA sesije su sve rjeđe. Na ozbiljna pitanja na forumu odgovara se općenito ili se odgovori preskaču. U jednoj fazi to se može pripisati preopterećenosti. U dužem vremenskom razdoblju postaje znak da se nešto važno pokušava odraditi "iza zatvorenih vrata".
U pozadini se u međuvremenu događaju stvari koje šira zajednica ne vidi. Frontend governance se nastavlja – prijedlozi, glasanja, zajednica, članovi Discorda – ali backend governance gori. Board i core tim više se ne slažu oko toga kako trošiti dev fund. Pravne savjetničke kuće upozoravaju na rizike. Ljudi u timu osjećaju da ih koče odluke koje nisu tehničke, nego političke. Dio njih šuti, dio razmišlja o odlasku, dio pokušava iznutra nešto promijeniti.
Sve to vrijeme, graf cijene možda i dalje izgleda pristojno. Šire tržište može biti u bull fazi i dizati sve brodove. Ako slučajno uletimo na CoinMarketCap, ne vidimo ništa dramatično. Chart izgleda kao bilo koji drugi.
To je najopasnija faza. Bolest je duboko u organima, ali se još ne vidi na licu.
Tiha smrt projekta ne počinje padom cijene, nego raspadom povjerenja između ljudi koji bi trebali voditi projekt. Kod i dalje radi. Lansiraju se manje nadogradnje. Zajednica i dalje postoji. Ali srce projekta – povjerenje, vizija, dogovor oko smjera – počinje slabiti.
Tek puno kasnije, kada jedan važan čovjek javno progovori, kada tim objavi da odlazi ili kada se objelodane sukobi koji su dugo bili skriveni, tržište se naglo probudi. Cijena tada izgleda kao da je "odjednom" pukla. U stvarnosti, governance u kriptu je cjelo vrijeme nagrizao temelje, samo nismo gledali dovoljno duboko.
Zašto tržište gotovo uvijek kasni za governance problemima
Postoji jednostavno pravilo koje vrijedi u većini slučajeva: tržište mrzi kompleksnost. Što je nešto složenije za razumjeti, to duže treba da se ta informacija uopće ugrade u cijenu.
Governance u kriptu je savršeni primjer tog efekta. Nije lako u pet minuta objasniti prosječnom ulagaču zašto je problem ako board i core tim imaju različita pravna tumačenja, zašto struktura dev funda stvara sukob interesa ili zašto trademark nad imenom daje jednoj strani apsolutnu pregovaračku moć. To su teme koje traže vrijeme, tekst i koncentraciju.
Štoviše, često nema ni jednog jasnog "krivca". Nije ovo priča gdje jedan zli lik nešto "ukrade", a jedan dobar sve spašava. To su sudari različitih racionalnih perspektiva. Netko želi više sigurnosti pred regulatorima. Netko želi više slobode za inovaciju. Netko želi stabilan budžet. Netko želi jači utjecaj zajednice. Svi imaju argumente, ali struktura je takva da ih nužno gura u sukob.
Tržište, koje većinom gleda površinu, dobit će tek razrijeđenu verziju priče: "tim kaže da je governance loš", "druga strana kaže da je sve u redu". Ljudi si slože mentalnu skicu u nekoliko rečenica, zaključe da je to "još jedna drama" i nastave dalje – sve dok se situacija ne prelije u nešto toliko očito da više ne može biti ignorirana.
U tom trenutku cijena već reagira. No reakcija nije početak problema, nego tek zadnja faza. Upravo zato se čini da governance u kriptu ubija projekte "bez da primijetimo": problem postoji, ali ga većina ignorira jer ne stane u kratku objavu, a ne zato što je stvarno nevidljiv.
Kako ovo znanje mijenja način na koji gledamo projekte
Ono što ovu temu čini važnom nije teorija, nego praktična posljedica. Kada shvatiš kako governance u kriptu funkcionira ispod površine, više nikad ne gledaš projekte isto.
Umjesto da se pitaš samo "ima li projekt potencijal da x3 ili x10", počinješ se pitati:
tko zaista donosi odluke
što se događa kada se ključni ljudi ne slažu
kako se puni i troši dev fund
koga štiti pravna struktura – tim, investitore, zajednicu ili brend
Ne dobiješ uvijek jasan odgovor. Neki projekti su namjerno nejasni. Neki su još mladi pa ni sami nemaju do kraja definiran governance. Neki skrivaju probleme iza lijepih priča o zajednici i decentralizaciji.
Ali već sama činjenica da postavljaš ta pitanja stavlja te ispred većine tržišta. Počinješ vidjeti signale ranije. Počinješ uočavati kada serija "sitnih" događaja zapravo čini jasan obrazac. Počinješ osjećati trenutak kad projekt iz faze rasta ulazi u fazu unutarnje borbe za kontrolu.
I što je najvažnije – prestaješ se iznenađivati. Umjesto da svaki sljedeći odlazak tima, javni sukob ili raspad zaklade doživljavaš kao šok, vidiš ih kao logičnu posljedicu governance strukture koja je od samog početka nosila sjeme problema.
Zašto je ovo tek prvi korak
Ovaj prvi članak je svjesno zadržan na razini koncepta. Cilj mu nije bio nabrojati trikove kako "otkriti propadajući projekt" u tri koraka, nego promijeniti perspektivu. Ako smo uspjeli barem malo pomaknuti fokus s grafa na strukturu, već smo napravili puno.
U sljedećem koraku treba ići još dublje: razumjeti kako se kroz dev fundove, treasuryje i grant modele realno raspodjeljuje moć, kako se odluke o novcu pretvaraju u političke sukobe, te zašto neki projekti uspiju te sukobe pretvoriti u zdravu evoluciju, dok drugi u njima izgube i ljude i povjerenje.
No već i ovdje vrijedi izvući jednu ključnu lekciju: kripto projekti ne žive i ne umiru na TradingView grafu. Oni žive i umiru u odnosima između ljudi, u tome tko drži ključeve treasurya, tko potpisuje ugovore, tko piše prijedloge, tko ima pravo veta – i kako se sve to komunicira prema van.
Za kraj
U KriptoEntuzijastima stalno ponavljamo istu stvar: tržište će te uvijek pokušati uvjeriti da je dovoljno gledati cijenu. To je najlakši način da ostaneš površinski informiran, ali dugoročno slabo zaštićen.
Ako želiš preživjeti više ciklusa, moraš početi gledati dublje. Governance u kriptu nije "napredna tema za nerdove", nego temeljna stvar za svakoga tko ozbiljno razmišlja o dugoročnom ulaganju. Ne moraš postati pravnik, ne moraš čitati svaki dokument, ali moraš razviti naviku da se pitaš tko odlučuje, kako se odlučuje i što se događa kada stvari krenu po zlu.
Znanje, strpljenje i dugoročno razmišljanje ne garantiraju dobit, ali značajno smanjuju šansu da budeš samo statistika u tuđoj priči. Cilj nije pogoditi svaki projekt savršeno, nego postupno graditi okvir razmišljanja u kojem te manje toga može iznenaditi.
To je put koji mi biramo: manje buke, više razumijevanja. Manje hypea, više edukacije. Jer u svijetu gdje graf priča tek zadnji dio priče, najveća prednost je znati što se događa puno prije nego što cijena reagira.
Kripto nije igra sreće, nego disciplina i razumijevanje onoga u što ulažeš. Znanje, rizik, analiza i dugoročno razmišljanje – to je put kojim hodamo.
– Mario Jaklenec | KriptoEntuzijasti – Edukacija bez hypea. Zajednica bez slijepog praćenja. Cilj bez iluzija.
Hvala svima što čitate naše članke na kriptoentuzijasti.io!
U svijetu kriptovaluta gdje je buka veća od znanja, edukacija je tvoj najvažniji alat. Ne gradi mišljenje o tržištu na temelju memova, FOMO objava i lažnih obećanja o "pasivnoj zaradi" – nego na znanju, iskustvu i razumijevanju kako stvari zaista funkcioniraju.
Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite članak na društvenim mrežama i pomozite nam širiti kripto znanje. Zajedno gradimo svijet kripta!
