Zašto su društvene mreže pune lažnih eksperata

Društvene mreže su najmoćniji alat savremenog doba, ali istovremeno i najtamnije ogledalo ljudske prirode. One su mjesto gdje se realnost i iluzija svakodnevno sudaraju, gdje se kompetencija i samopromocija ne razlikuju lako, i gdje se najglasniji vrlo često percipiraju kao najpametniji. Razumjeti zašto su društvene mreže preplavljene lažnim ekspertima znači razumjeti nekoliko dubokih mehanizama koji upravljaju ponašanjem ljudi, logikom tržišta pažnje i psihologijom modernog investitora.

Prvi razlog je ekstremna dostupnost platformi. Nikada u istoriji nije bilo lakše stvoriti „stručnjaka“. Sve što je potrebno jeste kamera, profil, malo samopouzdanja i minimalno tehničkog vokabulara. Osoba koja je juče prvi put čula za Bitcoin, danas može snimiti video sa rečenicama poput „BTC ide na 200K, evo zašto“ i dobiti desetine hiljada pregleda. Društvene mreže ne provjeravaju istinitost, kvalitet, iskustvo ili kredibilitet. One procjenjuju samo jedno – reakciju publike. Ako publika klikne, lajkuje, podijeli ili se uzbudi, algoritam će nagraditi sadržaj. Na taj način, mreže stvaraju teren na kojem ne dominira znanje nego vještina privlačenja pažnje.

Drugi razlog je psihologija mase. Ljudi imaju prirodnu potrebu da vjeruju autoritetima, posebno u oblastima koje ne razumiju dovoljno dobro. Investiranje je kompleksno, zahtijeva strpljenje i znanje, pa mnogi radije biraju brzi put – traže osobu koja izgleda kao da zna šta radi. Ako neko govori samouvjereno, koristi finansijski žargon i pokazuje grafikone, običan posmatrač lako stiče utisak da je taj neko stručan. U stvarnosti, samopouzdanje nije dokaz kompetencije, ali ljudski mozak često to tako tumači. Lažni eksperti to znaju i koriste. Njihova „stručnost“ počiva na stavu, a ne na iskustvu.

Treći razlog je kultura brzih odgovora. Mreže su dizajnirane da stimulišu kratku pažnju. Ljudi žele instant objašnjenja, instant signale, instant analize. Pravi investitor, koji zna koliko je tržište komplikovano, ne može u trideset sekundi objasniti ono što zahtijeva sate razmišljanja. Ali lažni ekspert može. On će ti dati odgovor odmah, bez kompleksnosti, bez nijansi, bez sumnje. Upravo ta jednostavnost je ono što mase privlači. Realnost tržišta često je kompleksna i neudobna, dok lažni ekspert prodaje priče koje su jednostavne i prijatne za slušanje. I tako, površni sadržaj nadjačava dubinu.

Četvrti razlog je ekonomija pažnje. Mnogi lažni eksperti nisu samo nekompetentni – oni su motivisani profitom. Što više pregleda imaju, to su veće šanse da prodaju svoj kurs, svoju VIP grupu, svoje signale, pristup „tajnim informacijama“ ili da budu plaćeni za promovisanje sumnjivih projekata. Oni znaju da je strah najjača emocija za privlačenje pregleda. Ako ljudi misle da se dešava nešto opasno, kliknuće. Ako ljudi misle da propuštaju priliku života, kliknuće. Lažni ekspert igra na emocije, jer emocije prodaju. A što više prodaje, to više izgleda kao da je „uspješan“. Tako nastaje začarani krug u kojem popularnost hrani prevaru, a prevara hrani popularnost.

Peti razlog je efekt „malo znanja“. Ljudi koji znaju vrlo malo često imaju najviše samopouzdanja. To je poznati Dunning–Kruger efekat. Onaj ko je tek zagrebao površinu ima osjećaj da sve razumije. Onaj ko zna mnogo, obično zna i koliko toga ne zna. Zbog toga pravi stručnjaci često djeluju oprezno, skromno, nenametljivo. Lažni eksperti djeluju sigurno, glasno i agresivno. Mase prirodno gravitiraju prema sigurnosti, čak i kada je lažna.

Šesti razlog je anonimnost interneta. Mnogi lažni eksperti nemaju pravo ime, pravo lice, pravu istoriju. To im daje slobodu da izgovaraju šta god žele, jer ne snose posljedice. Ako promaše, jednostavno nestanu, otvore novi profil i sve počinje iznova. Pravi investitor ne može da pobjegne od svog imena, reputacije, tragova koje ostavlja. Lažni investitor može. Zato ih je svake godine sve više.

Sedmi razlog je emocionalna nesigurnost prosječnog investitora. Ljudi se plaše da ostanu sami u donošenju odluka. Plaše se da će pogriješiti. Plaše se da će propustiti nešto važno. Zbog toga često traže nekoga ko će preuzeti taj strah umjesto njih. Lažni ekspert nudi upravo to – olakšanje, iluziju sigurnosti, utisak da je sve jednostavno ako samo pratiš njega. Ta psihološka udobnost postaje zavisnost. I onda, bez znanja i bez kritičkog razmišljanja, čovjek postaje laka meta.

Osmi razlog je algoritamska fragmentacija. Ljudi su zatvoreni u sopstvene „mehuriće sadržaja“. Ako neko prati tri lažna eksperta, mreža će mu automatski nuditi još deset. Ako neko jednom klikne na video pun senzacionalizma, algoritam će ga zasuti takvim videima. Tako se u digitalnom svijetu čovjek lako može naći u eho-komori u kojoj su svi „stručnjaci“ lažni, ali on to ne vidi jer nema ništa drugo za poređenje. Pravi stručnjaci, koji ne prave klikbejt sadržaj, često nemaju ni blizu toliku vidljivost.

Deveta dimenzija problema jeste da lažni eksperti prave emocionalni brend, a ne intelektualni. Oni ne grade znanje – oni grade identitet koji se ljudima dopada. Smiješni su, duhoviti, drski, „realni“, „narodni“. Ljudi vole likove. A likovi prodaju bolje nego lekcije. Pravi investitor ne ide za tim da bude lik. On ide za tim da razumije tržište i podijeli istinu, kakva god ona bila.

Deseti i možda najvažniji razlog je to što društvene mreže savršeno odgovaraju ljudskoj potrebi za prečicama. Investiranje je disciplina, strpljenje, učenje, greške, analiza, proces. Lažni eksperti nude suprotno – preskoči sve to i samo prati mene. To je poruka koja savršeno rezonuje sa onima koji žele rezultat bez puta.

Društvene mreže su pune lažnih eksperata jer oni odgovaraju na emocionalne potrebe publike bolje nego realni stručnjaci. Oni nude lakše priče, brže odgovore, jednostavnije rješenja i privid kontrole. Mreže nagrađuju njih, a mase ih traže. Zato je tvoja jedina zaštita – znanje, kritičko razmišljanje i disciplina da filtriraš sadržaj umjesto da ga gutaš.

Kad to shvatiš, prestaješ da tražiš gurue i počinješ da tražiš istinu. A to je najveća prekretnica svakog investitora.