Zašto većina ljudi ne razumije rizik

Rizik je najvažniji, ali istovremeno i najpogrešnije shvaćen pojam u svijetu finansija. Većina ljudi misli da razumije rizik, ali zapravo ga doživljava intuitivno, emocionalno, subjektivno, a ne racionalno i objektivno. Rizik se ne vidi kao mjera vjerovatnoće i posljedice, nego kao prijetnja koju želimo izbjeći ili iluzija da se to "neće desiti baš meni". Ljudi rade sve kako bi se osjećali sigurno, ali ironično – upravo njihova potreba za sigurnošću najčešće ih vodi u najveće rizike. Zašto većina ljudi je tema koju ćemo detaljno istražiti u ovom članku.

Razlog broj jedan zbog kojeg većina ljudi ne razumije rizik jeste to što ljudi prirodno mrze razmišljati o negativnim ishodima. Naš mozak evolutivno je programiran da preferira sigurnost, predvidljivost i emocionalnu udobnost. Razmišljanje o gubitku budi neprijatne emocije, pa ga većina instinktivno izbjegava. U finansijama, međutim, ignorisanje negativnih ishoda je najbrži put do katastrofe. Investitor koji ne razmatra najgori scenario ne investira – on fantazira. Pravi investitor počinje od pitanja: šta ako se sve okrene protiv mene? Šta ako ovo padne 60 posto? Šta ako moj scenario nije tačan? Većina ljudi jednostavno ne želi da se suoči s tim pitanjima.

Drugi razlog je što ljudi brkaju rizik i volatilnost. Volatilnost je prirodno kretanje cijene, ponekad dramatično, ali ne i fatalno. Rizik je mogućnost trajnog gubitka kapitala, kao i vjerovatnoća da pogrešno procijeniš situaciju. Ljudi često vide pad od 20 posto i misle da je to rizik, dok ne vide rizik u projektima koji su ponzi šeme, u investicijama bez ikakvog fundamenta, u ulascima u hype projekte bez plana izlaza. Volatilnost nije rizik – neznanje jeste.

Iluzija sigurnosti: Gdje griješimo?

Treći uzrok nerazumijevanja rizika je slijepo vjerovanje u pozitivne ishode. Ljudi ulaze u investicije sa fokusom na dobit, ne na gubitak. Čuju da je neko uzeo 10x, pa misle da će i oni. Čuju da je neko pogodio dno, pa misle da će i oni. Mozak voli pozitivne primjere, a ignoriše hiljade onih koji su izgubili sve. To je psihološka pristrasnost preživljavanja. Ljudi vide samo pobjednike, ne vide groblje poraženih. Rezultat je pogrešna percepcija rizika – ljudi misle da je nešto manje rizično nego što zaista jeste.

Četvrti razlog je nepoznavanje tržišnih ciklusa. Ko ne razumije cikluse ne može razumjeti ni rizik. Kada tržište raste, rizik raste zajedno s njim, ali većina ljudi tada misli da je rizik manji. Kada tržište pada, rizik se često smanjuje, ali ljudi tada misle da je rizik veći. To je obrnuta logika koju koriste samo iskusni investitori. Većina ulazi u investicije kada je najopasnije – u euforiji, a iz njih izlazi kada je najpravilnije ulaziti – u strahu. Nerazumijevanje ciklusa = nerazumijevanje rizika.

Peti razlog je emocionalna nespremnost. Rizik nije samo broj – rizik je psihološki teret. Većina ljudi ne zna kako će reagirati kada im portfolio padne 40 posto, jer nikada nisu iskusili taj osjećaj. Oni misle da su racionalni, ali nisu testirani. Racionalan si samo dok tržište ide u tvoju korist. Tek kada tržište krene protiv tebe, saznaš koliko zaista razumiješ rizik. Ljudi koji emocionalno ne mogu izdržati pad, a izlažu se visokorizičnim investicijama, ne procjenjuju rizik – oni ga negiraju.

Šesti razlog zbog kojeg ljudi ne razumiju rizik jeste to što misle da je rizik samo "pad cijene", a zanemaruju druge oblike rizika. Rizik može biti projektni (projekat propada), likvidnosni (nema dovoljno volumena da izađeš), regulatorni (država zabranjuje nešto), reputacijski (tim kompromitovan), tehnološki (bug, hak), sistemski (pad berze, crni labud događaji), vremenski (možeš biti u pravu, ali prerano). Rizik je višeslojan ekosistem, a ne jednostavan broj na ekranu.

Sedmi razlog je taj što ljudi potcjenjuju sopstvenu neinformisanost. Čovjek misli da zna dovoljno, jer je odgledao video, pročitao članak ili ušao u grupu. Ali to nije razumijevanje rizika, to je površno "poznajem priču". Rizik se razumije tek kada znaš šta ne znaš. Ljudi koji misle da najviše znaju, obično najviše rizikuju – i najviše gube.

Osmi razlog je odsustvo plana. Rizik se ne može procijeniti bez plana. Ako ne znaš kada ulaziš, kada izlaziš, koliki ti je maksimum gubitka, koliki ti je cilj profita, koja ti je strategija – ti ne upravljaš rizikom. Ti se nadaš najboljem. A nada je najgori investicioni alat.

Deveti razlog je porok ljudske prirode – potreba za brzim dobitkom. Ljudi preriskiraju jer žele prebrzo. Ulaze u prevelike pozicije jer misle da će propuštena prilika boljeti više od potencijalnog gubitka. Ali u realnosti, gubitak boli deset puta više nego propuštena prilika. Ovaj disbalans vodi ka najopasnijim odlukama u investiranju.

Opasnost poluznanja i nedostatka plana

Deseti, možda najdublji razlog zbog kojeg ljudi ne razumiju rizik, jeste što ga nikada nisu formalno učili. U školama se ne predaje psihologija rizika, ne predaje se logika odlučivanja, ne predaje se finansijska pismenost. Ljudi ulaze u svijet investicija bez ikakvog alata za navigaciju, kao da pokušavaju da upravljaju avionom nakon što su pročitali kratku instrukciju. Prirodno je da će pogriješiti.

Razumjeti rizik znači prihvatiti da je neizvjestan ishod sastavni dio investiranja. To znači razumjeti i matematičku i emocionalnu i praktičnu dimenziju rizika. To znači naučiti da ne reaguješ impulsivno, da ne ulažeš više nego što možeš podnijeti, da ne gradiš očekivanja bez temelja.

Onaj ko nauči razumjeti rizik, naučio je najvažniju lekciju investiranja. On je pola puta do uspjeha. Onaj ko ga ne razumije, i dalje živi u iluziji koju tržište uvijek, nemilosrdno i bez upozorenja – razbije.