Zašto većina misli da ulaže, a zapravo reagira

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Ulaganje dolazi iz unutarnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uvjetima se mišljenje mijenja. Reagiranje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Reagiranje uvijek dolazi iz vanjskog okidača. Cijena se pomakne, vijest se pojavi, netko nešto objavi. Odluka tada djeluje opravdano, jer ima povod. Ali povod nije isto što i razlog.

Ulaganje dolazi iz unutarnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uvjetima se mišljenje mijenja. Reagiranje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Većina ljudi vjeruje da ulaže jer koristi termine, grafikone i strategije. Ali kada se pogleda ponašanje, vidi se da odluke dolaze kao odgovor na promjenu, ne kao dio plana. Reakcija se doživljava kao fleksibilnost, a zapravo je gubitak pravca.

Reagiranje uvijek dolazi iz vanjskog okidača. Cijena se pomakne, vijest se pojavi, netko nešto objavi. Odluka tada djeluje opravdano, jer ima povod. Ali povod nije isto što i razlog.

Ulaganje dolazi iz unutarnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uvjetima se mišljenje mijenja. Reagiranje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Većina ljudi vjeruje da ulaže jer koristi termine, grafikone i strategije. Ali kada se pogleda ponašanje, vidi se da odluke dolaze kao odgovor na promjenu, ne kao dio plana. Reakcija se doživljava kao fleksibilnost, a zapravo je gubitak pravca.

Reagiranje uvijek dolazi iz vanjskog okidača. Cijena se pomakne, vijest se pojavi, netko nešto objavi. Odluka tada djeluje opravdano, jer ima povod. Ali povod nije isto što i razlog.

Ulaganje dolazi iz unutarnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uvjetima se mišljenje mijenja. Reagiranje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Ulaganje podrazumijeva plan, kontekst i strpljenje. Reagiranje podrazumijeva impuls, signal i hitnost. Razlika između ta dva nije uvijek očita, jer reagiranje često nosi masku racionalnosti.

Većina ljudi vjeruje da ulaže jer koristi termine, grafikone i strategije. Ali kada se pogleda ponašanje, vidi se da odluke dolaze kao odgovor na promjenu, ne kao dio plana. Reakcija se doživljava kao fleksibilnost, a zapravo je gubitak pravca.

Reagiranje uvijek dolazi iz vanjskog okidača. Cijena se pomakne, vijest se pojavi, netko nešto objavi. Odluka tada djeluje opravdano, jer ima povod. Ali povod nije isto što i razlog.

Ulaganje dolazi iz unutarnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uvjetima se mišljenje mijenja. Reagiranje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.

Ulaganje podrazumijeva plan, kontekst i strpljenje. Reagiranje podrazumijeva impuls, signal i hitnost. Razlika između ta dva nije uvijek očita, jer reagiranje često nosi masku racionalnosti.

Većina ljudi vjeruje da ulaže jer koristi termine, grafikone i strategije. Ali kada se pogleda ponašanje, vidi se da odluke dolaze kao odgovor na promjenu, ne kao dio plana. Reakcija se doživljava kao fleksibilnost, a zapravo je gubitak pravca.

Reagiranje uvijek dolazi iz vanjskog okidača. Cijena se pomakne, vijest se pojavi, netko nešto objavi. Odluka tada djeluje opravdano, jer ima povod. Ali povod nije isto što i razlog.

Ulaganje dolazi iz unutarnjeg okvira. Zna se zašto se nešto drži i pod kojim uvjetima se mišljenje mijenja. Reagiranje nema taj okvir. Svaki novi signal ima moć da promijeni stav.

Problem s reagiranjem je što stvara iluziju aktivnosti. Čovjek ima osjećaj da nešto radi, da je uključen, da je odgovoran. U stvarnosti, on samo prati tok koji ne kontrolira.

Tržište nagrađuje takvo ponašanje kratkoročno, jer stvara promet. Dugoročno, ono vodi iscrpljenju i konfuziji. Bez jasne razlike između ulaganja i reagiranja, svaka odluka postaje privremena.

Veljača inzistira na tom razdvajanju. Ne da bi se osuđivalo reagiranje, nego da bi se prepoznalo. Tek kada se vidi koliko odluka dolazi iz impulsa, postaje jasno koliko je malo stvarnog ulaganja prisutno.

Ulaganje ne traži stalnu potvrdu. Reagiranje je od nje ovisno. Razlika između ta dva je razlika između smjera i kretanja.