Većina ljudi ne ulazi u kripto zato što razumije novac, tehnologiju ili širi ekonomski kontekst. Ulazi zato što vidi tuđi rezultat i želi isti ishod. Vidi profit, vidi priču o uspjehu, vidi grafik koji ide gore i zaključuje da tu postoji nešto što ne smije propustiti. To je ljudski, ali je pogrešno polazište. Kada se krene od ishoda, a ne od procesa, svaka odluka koja dolazi kasnije postaje reaktivna, a ne promišljena.
Ljudi najčešće ulaze onda kada nešto već izgleda uspješno. Kada cijena raste, kada se o nečemu priča na sve strane, kada se stvara osjećaj da je prilika očigledna i da je većina već unutra. U tom trenutku ulazak ne djeluje rizično, nego razumno. Problem je što ta „razumna“ odluka dolazi u fazi kada je najveći dio rizika već prebačen na nove učesnike. Logika mase gotovo uvijek kasni za stvarnošću, ali to se vidi tek kasnije.
Pogrešan razlog ulaska nije neznanje samo po sebi. Mnogo opasnija je pogrešna motivacija. Ako se ulazi zbog brzog dobitka, svaka kratkoročna promjena postaje lična prijetnja. Svaki pad cijene se doživljava kao greška, svaka stagnacija kao gubitak vremena. Ako se ulazi zbog straha da će se nešto propustiti, tada nijedna odluka nije slobodna. Ona je uvijek donesena pod pritiskom.
Tada se odnos prema tržištu ne gradi na razumijevanju, nego na napetosti. Umjesto pitanja šta posjedujem, postavlja se pitanje da li sam zakasnio. Umjesto pitanja kako sistem funkcioniše, postavlja se pitanje kada da izađem. Tržište prestaje da bude prostor učenja i postaje izvor stalne nervoze.
Još jedna česta greška je uvjerenje da će tehnologija sama po sebi „odraditi posao“. Kao da je dovoljno posjedovati nešto da bi to imalo smisla. Kao da razumijevanje nije važno, jer će tržište već nagraditi dobru ideju. Ali bez jasne slike zašto nešto postoji i kako se ponaša u različitim uslovima, svaki pad izgleda kao izdaja očekivanja. Ljudi ne gube vjeru u tržište, nego u sopstvenu odluku, jer ta odluka nikada nije bila ukorijenjena u razumijevanju.
Većina ljudi ne postavlja pitanje šta drži, nego koliko bi to moglo vrijediti. To pitanje zvuči racionalno, ali u sebi krije nestrpljenje. Ono pretpostavlja da je smisao ulaganja u krajnjem rezultatu, a ne u procesu kroz koji se prolazi. Pretpostavlja da je cilj doći do određene cifre, a ne razumjeti put kojim se do nje dolazi.
Kada je fokus isključivo na rezultatu, proces postaje smetnja. Padovi se doživljavaju kao nepravda, a vrijeme kao neprijatelj. U takvom mentalnom okviru, dugoročno razmišljanje nije moguće. Svaka odluka mora brzo da se potvrdi, jer inače stvara nelagodu.
Zato većina ulazi iz istih razloga i zato većina prolazi isto. Kada nestane rast, nestaje i uvjerenje. Kada se pojavi sumnja, razum nije tu da je umiri, jer nikada nije ni izgrađen. Ostaje samo emocija, a emocija u tržišnom okruženju rijetko vodi dobrim ishodima.
Većina ljudi ne gubi novac zato što je tržište nepredvidivo, nego zato što ulazi bez unutrašnje strukture. Bez jasnog odgovora na pitanje zašto su tu i šta su spremni da podnesu. Kada se pojavi pritisak, a on se uvijek pojavi, nema temelja na koji se može osloniti.
Pravi razlog ulaska u kripto nikada ne bi trebalo da bude obećanje brzog dobitka. Trebalo bi da bude želja za razumijevanjem drugačijeg monetarnog sistema, drugačije tehnologije i drugačijeg odnosa prema vrijednosti. Tek kada je taj razlog jasan, cijena prestaje da bude izvor panike, a postaje samo jedna od informacija.
Ovaj serijal ne pokušava da spriječi ulazak. On ne govori ljudima da ne ulaze. On pokušava da promijeni razlog ulaska. Jer pogrešan razlog na početku gotovo uvijek vodi pogrešnim odlukama kasnije. A kada te odluke počnu da se nižu, već je kasno da se pita zašto se uopšte ušlo.
Pravo pitanje nije da li je neko ušao prerano ili prekasno. Pravo pitanje je da li je ušao svjesno. Jer samo svjestan ulazak ostavlja prostor za mir, strpljenje i dugoročno razmišljanje. Sve ostalo je samo reakcija na buku.
✨ Ekskuzivni sadržaj
Pristupite edukaciji na 365 dana odaberite
