Kad je TV došao u moju kuću prestao sam čitati knjige.
Kad sam uzeo mobilni u ruke, zaboravio sam pravopis.
Kad je klima došla u moju kuću, zaboravio sam na prirodu.
Baveći se bankama i karticama, zaboravio sam na vrednost novca.
Zaboravio sam da se zaustavim.
Kad umremo, naš novac ostaje u banci, ali dok smo živi stalno nam nedostaje. Onda kada nas više ne bude ostaće još mnogo nepotrošenih para.
Udovica tajkuna udala se za njegovog šofera. Šofer je rekao: “Celo vreme sam mislio da radim za svog šefa, sada znam da je moj šef celo vreme radio za mene. “
Upamti:
Nebitno je ko za koga radi.
Važnije je živeti duže nego imati veće bogatstvo.
Što je koga radiš?
Znaš li da:
U pametnom telefonu 70% funkcija je beskorisno!
U luksuznoj vili 70% prostora nije iskorišćeno.
U tvojim ormarima 70% odeće nije nošeno.
70% tvog života i zarade bilo je za druge ljude.
Zaštiti svojih 30%.
Opusti se čak i kad si suočen s ozbiljnim problemima.
Popusti, čak i kad si u pravu.
Ostani skromam, čak i kad si vrlo bogat i moćan.
Nauči biti zadovoljan, čak i ako nisi bogat.
Kako koristiti koga radiš
Odvoji vreme za ljude do kojih ti je stalo.
Ovaj tekst ne traži da se s njim složiš. On traži da se nad njim zaustaviš. Da makar na nekoliko minuta isključiš buku, obavještenja, grafike, ciljeve, planove i tuđu žurbu. Jer pitanje koje stoji u naslovu nije provokacija – to je ogledalo.
Kad je TV došao u kuću, knjige nisu nestale same od sebe. Nestalo je vrijeme. Nestala je tišina. Nestala je sposobnost da sjedimo sami sa sobom i mislima koje nisu servirane. Televizija nije ubila čitanje – ubila je strpljenje.
Kad smo uzeli mobilni u ruke, nismo zaboravili pravopis zato što smo postali glupi. Zaboravili smo jer smo prestali da pazimo. Brzina je zamijenila tačnost. Reakcija je zamijenila razmišljanje. Više nije bitno kako nešto piše, nego koliko brzo je poslano.
Kad je klima došla u kuću, priroda nije nestala. Mi smo se zatvorili. Prestali smo da osjećamo vrućinu, hladnoću, promjenu godišnjih doba. Sve je postalo isto, kontrolisano, sterilno. A čovjek koji ne osjeća prirodu, vremenom prestane da osjeća i sebe.
Kad smo se počeli baviti bankama, karticama, aplikacijama i limitima, nismo izgubili novac – izgubili smo osjećaj vrijednosti. Novac je postao broj na ekranu, nešto apstraktno, nešto što dolazi i odlazi bez dodira. Prestali smo da se pitamo šta zaista vrijedi, a počeli da jurimo ono što se mjeri.
I najopasnije od svega – zaboravili smo da se zaustavimo.
Živimo u sistemu u kojem stalno nešto nedostaje. Dok smo živi, uvijek fali još malo. Još malo novca, još malo vremena, još malo uspjeha. A kad umremo, ostaje višak. Ostaje novac u banci, ostaju stvari u ormarima, ostaju planovi koji nikada nisu doživjeli dan.
Paradoks je bolan, ali istinit: cijelog života trčimo za nečim što nećemo potrošiti.
Priča o udovici tajkuna i šoferu zvuči kao anegdota, ali nosi brutalnu istinu. Šofer je cijeli život mislio da radi za šefa. Tek kasnije je shvatio da je šef radio za njega – gomilao, žrtvovao zdravlje, vrijeme, odnose, da bi neko drugi to naslijedio.
Prednosti koga radiš
I tu dolazimo do suštine.
Nije ključno ko za koga radi. Ključno je za šta trošiš svoj život.
Možeš imati bogatstvo i kratak život. Možeš imati skroman život i duge, mirne dane. Sistem nas uči da mjerimo uspjeh količinom, a ne trajanjem. A istina je jednostavna: važnije je živjeti duže i svjesnije nego imati veće bogatstvo koje nećeš stići koristiti.
Pogledaj oko sebe bez laži.
Većina funkcija na pametnom telefonu ti ne treba.
Većina prostorija u velikim kućama se rijetko koristi.
Većina odjeće u ormarima nikada nije nošena.
I što je najteže priznati – veliki dio tvog života i rada nije bio za tebe. Bio je za sistem, za očekivanja drugih, za trku u kojoj pravila nikada nisu bila tvoja.
Zato ideja o „30%“ nije matematička. Ona je životna.
To je dio tebe koji moraš zaštititi. Vrijeme koje nije na prodaju. Energija koju ne daješ svima. Mir koji ne duguješ nikome. Taj dio u kojem si čovjek, a ne funkcija.
koga radiš u praksi
Nauči da se opustiš čak i kad problemi izgledaju veliki, jer panika nikada nije rješenje.
Nauči da popustiš čak i kad si u pravu, jer ego često košta više nego što vrijedi.
Ostani skroman čak i kad imaš moć, jer moć prolazi brže nego što misliš.
Nauči da budeš zadovoljan i kad nisi bogat, jer nezadovoljstvo ne nestaje s novcem.
Odvoji vrijeme za ljude do kojih ti je stalo, jer na kraju ostaju samo odnosi, ne bilansi.
Ovaj tekst ne govori da trebaš bježati od svijeta, novca ili tehnologije. On govori da ne smiješ zaboraviti sebe dok ih koristiš.
Ako si ovo pročitao do kraja, već si uradio jednu stvar drugačije – zaustavio si se.
I ako se pitaš kome ovo treba poslati, odgovor je jednostavan:
Prosledi ovo svakome do koga ti je stalo.
JA UPRAVO JESAM!
Zaključak
Petar Miljić – Finansije za narod
Ovo je edukativni sadržaj, ne finansijski savjet.
👉 Znanjem protiv hajpa – uvijek sigurniji put!
🌐 Posjeti nas: https://kriptoentuzijasti.io
💬 Pridruži se zajednici: https://discord.gg/kriptoentuzijasti
🐦 Prati nas na X-u: https://twitter.com/k_entuzijasti
🧠💡 Ne zaboravite: budućnost se ne gradi kad svi već znaju za nju – već onda kad je vide samo rijetki.
🔥 Budućnost pripada onima koji misle dugoročno. 🔥
Jedno je sigurno – budućnost kripta neće biti dosadna!
Više edukativnih članaka možete pronaći na našoj web stranici kanalu i diskord platformi!
Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite članak na društvenim mrežama i pomozite nam širiti finacijsku slobodu i kripto znanje. Zajedno gradimo svijet financija i kripta!
#Crypto #Bitcoin #BullRun2029
