Dok Vi Gledate Cijenu Kripto Projekata, Blackrock Pravi

25. rujna 2026. • Petar Miljic • 44 min čitanja • 10 pregleda

Dok većina kripto tržišta i dalje razmišlja u vrlo jednostavnom obrascu — koliko danas vrijedi Bitcoin, koliko je pao Ethereum, hoće li neki altcoin napraviti 5x, 10x ili 100x — najveći svjetski upravitelji kapitala pokušavaju razumjeti mnogo važnije pitanje: kako će izgledati finansijska infrastruktura svijeta u kojem više neće samo ljudi međusobno kupovati i prodavati, nego će to raditi i softver, AI agenti, mašine, računarski sistemi i autonomni digitalni servisi?Upravo tu nastaje priča koju većina tržišta još uvijek ne vidi, jer cijena tokena na ekranu privlači mnogo više pažnje od infrastrukture koja se gradi ispod njega. A infrastruktura je često upravo ono mjesto na kojem nastaju najveće dugoročne promjene.

BlackRock u svom dokumentu o takozvanoj machine-native economy ne govori o sljedećem memecoinu, ne pokušava pronaći novu „kripto zvijezdu“ i ne pita hoće li neka valuta sutra skočiti dvadeset procenata. Oni razmatraju nešto mnogo veće: mogućnost da AI i digitalna imovina postanu dva osnovna sloja nove ekonomije. Njihova teza je jednostavna, ali ogromna po posljedicama — AI može postati machine-native intelligence, a digitalna imovina machine-native money. Jedno donosi sposobnost da mašina misli, planira, poredi i donosi odluke, a drugo mogućnost da ta ista mašina posjeduje, plaća, prima, prenosi i zaključuje ekonomsku vrijednost. Kada ta dva svijeta spojite, više ne govorimo samo o internetu informacija. Govorimo o internetu ekonomskih aktera.

Zamislite AI agenta kojem kažete da vam pronađe najjeftiniji let, rezerviše hotel, kupi osiguranje, plati lokalni prevoz i sve završi bez deset različitih aplikacija, bez unošenja broja kartice pet puta i bez vašeg ručnog potvrđivanja svake sitnice. Da bi takav sistem zaista radio autonomno, agent mora imati mogućnost da sam plaća druge servise. Možda će za nekoliko centi kupiti pristup nekom API-ju, za nekoliko dolara zakupiti računarsku snagu, za stotine dolara izvršiti rezervaciju, a zatim možda samostalno platiti još deset različitih servisa koji su mu potrebni da izvrši zadatak. Današnji finansijski sistem tehnički može automatizovati mnogo toga, ali nije prvenstveno projektovan za milijarde softverskih agenata koji potencijalno obavljaju ogroman broj transakcija dvadeset četiri sata dnevno.

Tu digitalna imovina dobija potpuno novu dimenziju. Ona više nije samo „coin koji raste i pada“. Ona može postati finansijski protokol između mašina. To je mnogo važnija priča od dnevnog grafikona. Ako autonomni softver treba da kupuje podatke, računarsku snagu, digitalne licence, energiju ili druge usluge, onda mu treba sredstvo plaćanja koje je brzo, programabilno, globalno i dostupno dvadeset četiri sata dnevno. Upravo zbog toga BlackRock u ovakvom modelu posebno vidi potencijal stablecoina. Stablecoin nije zanimljiv zato što će napraviti 20x. Njegova uloga je upravo suprotna: da zadrži relativno stabilnu vrijednost i da se koristi kao transakcijski novac.

Ako AI agent treba platiti uslugu od deset dolara, njemu nije praktično koristiti sredstvo koje može za nekoliko minuta značajno promijeniti vrijednost. Stablecoin tu ima logiku digitalnog dolara koji softver može koristiti direktno. Zato je važno shvatiti da u budućnosti možda neće sve vrste digitalne imovine imati istu funkciju. Jedna vrsta imovine može služiti za plaćanje, druga kao rezerva vrijednosti, treća kao gorivo mreže, četvrta kao kolateral, a peta kao digitalizovano pravo na neku realnu ekonomsku imovinu. Tržište se još uvijek ponaša kao da svi tokeni učestvuju u istoj igri. Veliki kapital sve više posmatra kripto kao skup različitih ekonomskih funkcija.

Bitcoin u toj priči dobija drugačiju ulogu. BlackRock ne pokušava predstaviti Bitcoin kao valutu kojom će svaki AI agent plaćati svaki mikroservis. Njihova razmatranja idu prema modelu u kojem bi stablecoini mogli dominirati transakcijama, dok bi Bitcoin mogao imati funkciju dugoročnijeg skladišta vrijednosti. To je važna razlika. U tradicionalnom svijetu takođe nemamo jednu jedinu imovinu za sve. Ne koristimo zlato da platimo kafu, ali ga ljudi i države mogu koristiti kao rezervnu imovinu. Ne koristimo državne obveznice za svakodnevnu kupovinu, ali one imaju ogromnu finansijsku funkciju. Ako digitalna ekonomija sazrijeva, logično je očekivati sličnu specijalizaciju.

Još zanimljiviji dio priče nalazi se u računarskoj snazi. AI zahtijeva ogroman compute — GPU-ove, data centre, električnu energiju, mrežnu infrastrukturu i skladištenje podataka. BlackRock zato compute počinje posmatrati kao novu vrstu ekonomske robe. To znači da bi se u budućnosti prava na računarsku snagu mogla kupovati, prodavati, tokenizovati, koristiti kao kolateral ili čak trgovati kroz futures ugovore. Kada jednom shvatite tu ideju, cijela slika se mijenja. AI agent ne mora samo platiti hotel. On može sam procijeniti koliko mu računarske snage treba, pronaći najbolju cijenu, zakupiti odgovarajući GPU kapacitet, izvršiti zadatak, platiti korišteni resurs i zatvoriti transakciju bez ljudskog posredovanja.

To su nove finansijske šine.

Ne šine od čelika, nego digitalni protokoli kroz koje će vrijednost moći da se kreće između ljudi, kompanija, softvera i mašina.

Zbog toga je velika greška cijeli kripto sektor svesti na pitanje: „Koliko će ovaj coin vrijediti sljedeće godine?“ Mnogo važnije pitanje glasi: koji projekti zaista grade infrastrukturu koju će neko koristiti? Ko obezbjeđuje settlement? Ko omogućava programabilno plaćanje? Ko pruža sigurnost? Ko omogućava tokenizaciju? Ko rješava identitet? Ko omogućava razmjenu podataka? Ko omogućava transfer vrijednosti između autonomnih sistema? Ko je stvarni infrastrukturni sloj, a ko samo token sa dobrim marketingom?

To ne znači da će svaki blockchain pobijediti. Naprotiv. Ako se ova transformacija zaista dogodi, najveći dio današnjih projekata mogao bi postati potpuno nebitan. Internet nije zadržao hiljade konkurentskih protokola samo zato što su postojali. Tržište je vremenom standardizovalo ono što je bilo dovoljno dobro, dovoljno sigurno i dovoljno korisno. Isto se može dogoditi i sa blockchain infrastrukturom. Veliki broj današnjih projekata može nestati, dok mali broj mreža, protokola i standarda može postati dio globalnog finansijskog sloja.

Tu se krije lekcija koju mali investitor često propusti. Cijena je posljedica. Infrastruktura je uzrok.

Ako mreža nema korisnike, nema transakcije, nema sigurnost, nema realnu ekonomsku funkciju i nema razlog da postoji osim špekulacije, onda dugoročno nema ni pravi temelj vrijednosti. Ali ako određena mreža jednog dana obrađuje milione ili milijarde ekonomskih aktivnosti koje obavljaju ljudi, kompanije i AI agenti, tada više ne govorimo samo o „kripto projektu“. Govorimo o dijelu finansijske infrastrukture.

BlackRockova poruka zato nije: kupite kripto jer će sve rasti. Njihova poruka je mnogo ozbiljnija. AI može stvoriti novu vrstu ekonomske aktivnosti, a digitalna imovina može postati jedan od infrastrukturnih slojeva kroz koje će ta aktivnost prolaziti. Stablecoini mogu postati digitalni transakcijski novac. Bitcoin može igrati ulogu digitalne rezervne imovine. Blockchain mreže mogu pružati settlement i sigurnost. Tokenizovana imovina može predstavljati realna prava. Compute može postati nova roba digitalne ekonomije. AI agenti mogu postati novi ekonomski učesnici.

A dok se o tome razmišlja na nivou najvećih finansijskih institucija svijeta, većina kripto publike i dalje gleda samo jednu stvar.

Zelenu ili crvenu svijeću na grafikonu.

I zato možda najveća greška sljedeće decenije neće biti to što neko nije pronašao coin koji je napravio 100x.

Najveća greška može biti to što je čitavu revoluciju posmatrao kao običnu špekulaciju i nije primijetio da se ispod cijena, grafikona i dnevne buke grade nove finansijske šine.

Jer kada infrastruktura postane standard, pitanje više neće biti: „Koliko vrijedi kripto?“

Pitanje će biti:

Koliki dio svjetske ekonomije danas prolazi kroz njega?

The Machine-

Native Economy

How digital assets connect intelligence,

commerce, and compute

BlackRock

Link: https://www.blackrock.com/us/individual/literature/whitepaper/the-machine-native-economy.pdf

BlackRock u ovom dokumentu iz septembra 2026. iznosi prilično ozbiljnu tezu: AI i digitalna imovina više nisu dva odvojena tehnološka svijeta, nego počinju da se spajaju u novu „machine-native economy“ — ekonomiju u kojoj mašine, odnosno AI agenti, ne samo da obrađuju informacije nego samostalno kupuju, plaćaju, rezervišu resurse i izvršavaju finansijske transakcije. Njihova centralna formulacija je veoma jasna: „AI represents machine-native intelligence, while digital assets represent machine-native money.“ Drugim riječima, AI je inteligencija prilagođena mašinama, a kripto i tokenizovana imovina mogu postati novac i vlasnička infrastruktura prilagođena mašinama.

Suština njihovog argumenta može se svesti na tri velike oblasti.

1. AI agentima će trebati novac koji mogu sami koristiti. BlackRock polazi od toga da današnji AI više nije samo ChatGPT koji odgovara na pitanje. Razvijaju se agentic AI sistemi koji mogu dobiti zadatak, napraviti plan i zatim koristiti različite servise da bi ga izvršili. Recimo, čovjek kaže: „Rezerviši mi putovanje do 2.500 dolara.“ AI agent može pristupiti kalendaru, provjeriti letove i hotele, platiti određene API podatke, napraviti rezervacije i vratiti korisniku račune. Problem je što su današnji bankarski i kartični sistemi uglavnom projektovani za ljude i kompanije, a ne za milijarde softverskih agenata koji bi mogli obavljati ogroman broj mikrotransakcija 24 sata dnevno. BlackRock zato smatra da blockchain i programabilni novac imaju prirodnu prednost u takvom okruženju.

Posebno naglašavaju machine-to-machine payments, odnosno plaćanja mašine mašini. AI agent bi, na primjer, mogao platiti nekoliko centi drugom servisu za podatke, platiti GPU kapacitet na nekoliko minuta ili kupiti pristup nekom API-ju. BlackRock navodi da postojeći sistemi poput ACH-a i kartica mogu automatizovati veliki broj procesa, ali imaju nedostatke kada se radi o ogromnom broju vrlo malih transakcija: onboarding, autorizacija, merchant fees, vrijeme konačnog settlementa i skalabilnost. Blockchain omogućava transakcije 24/7 i programabilno izvršavanje bez potrebe da čovjek potvrđuje svaku operaciju.

Tu BlackRock posebno spominje x402, protokol koji je razvio Coinbase. Ideja je veoma jednostavna. Internet već ima HTTP kod 402 – Payment Required, koji je decenijama praktično bio neiskorišten. x402 pokušava da ga pretvori u standard pomoću kojeg AI agent može automatski platiti digitalnu uslugu. BlackRock smatra da bi ovakav sistem mogao postati jedan od standarda za vrlo brza machine-to-machine plaćanja. Stablecoini poput USDC-a trenutno su prirodan kandidat za takve transakcije jer imaju stabilnu nominalnu vrijednost.

2. Stablecoini su po BlackRocku vjerovatno prvi veliki pobjednik ove promjene. Ovo je možda jedan od najvažnijih dijelova dokumenta. BlackRock eksplicitno piše da više vrsta digitalne imovine može učestvovati u agentic commerceu, ali da će stablecoins likely lead transactional use — stablecoini će vjerovatno predvoditi transakcijsku upotrebu. Razlog je očigledan: AI agentu koji treba platiti hotelsku sobu od 200 dolara nije praktično koristiti imovinu koja može za nekoliko minuta promijeniti vrijednost nekoliko procenata. Dolarizovani stablecoin daje stabilnu obračunsku jedinicu i predvidljiv settlement.

BlackRock navodi i veoma zanimljive brojke. Prema njihovim podacima, u septembru 2026. stablecoini imaju više od 300 milijardi dolara tržišne kapitalizacije, dok je prilagođeni volumen stablecoin transakcija u 2025. prešao 11 biliona dolara. Oni čak prikazuju grafikon na kojem je taj volumen već približno u rangu Mastercardovog godišnjeg volumena i velikim dijelom Visa volumena, uz važnu napomenu da metodologije nisu direktno uporedive. Od 2020. do 2025. navode rast stablecoin volumena od približno 80% godišnje, naspram oko 8,5% za ACH.

Ali tu dolazi važna stvar koju treba primijetiti: BlackRock ne kaže da će samo stablecoini dobiti vrijednost. Oni pišu da rast stablecoin aktivnosti može povećati potražnju za blockspaceom, validatorima i uslugama blockchain mreže, što potencijalno može prenijeti ekonomsku vrijednost i na native tokene mreža. Kao konkretan primjer navode Ethereum i ETH. Međutim, vrlo pažljivo dodaju da će stvarno „value capture“ zavisiti od strukture naknada, stakinga i načina plaćanja gasa na svakoj mreži. Dakle, sama činjenica da se mnogo stablecoina koristi na nekom blockchainu ne znači automatski da će njegov token proporcionalno rasti.

3. Bitcoin dobija potpuno drugačiju ulogu. Ovdje se pojavljuje jedan zanimljiv dio dokumenta koji je lako previdjeti. BlackRock se poziva na istraživanje Bitcoin Policy Institutea u kojem su različiti AI modeli u simulacijama birali različite vrste novca. Rezultat je bio da su modeli uglavnom preferirali stablecoine za svakodnevna plaćanja, a Bitcoin za dugoročno čuvanje vrijednosti. BlackRock odmah upozorava da su to simulirane reakcije modela, a ne stvarno ponašanje autonomnih ekonomskih agenata. Ipak, kažu da to ukazuje na moguću buduću AI monetarnu arhitekturu u kojoj bi stablecoins bili transaction money, a bitcoin store of value.

To je veoma značajna formulacija. Oni ne predstavljaju Bitcoin kao valutu kojom će AI agent plaćati svaki API poziv od 0,001 dolara, nego više kao rezervnu ili štednu imovinu digitalne ekonomije, dok bi stablecoini mogli biti njen transakcijski sloj.

Drugi veliki dio dokumenta odnosi se na compute, odnosno računarsku snagu. BlackRock smatra da GPU/CPU kapacitet postaje nova ekonomska roba, slično električnoj energiji, nafti ili drugim resursima. Kako AI raste, ogromne količine kapitala odlaze u data centre, GPU-ove i električnu energiju. Navode procjene prema kojima bi ukupna AI kapitalna ulaganja između 2025. i 2030. mogla premašiti 5 biliona dolara, dok bi prihodi velikih cloud segmenata AWS-a, Microsofta i Googlea mogli dostići približno 1,1 bilion dolara godišnje do 2030.

Njihova ideja ide korak dalje. Ako je compute ekonomski resurs, onda se pravo na budući compute može standardizovati, tokenizovati, prodavati, koristiti kao kolateral ili pretvoriti u futures ugovore. BlackRock čak govori o mogućnosti exchange-traded compute futures — berzanski trgovanim ugovorima na računarsku snagu. Na primjer, kompanija bi danas mogla ugovoriti cijenu određenog GPU kapaciteta koji će koristiti za šest mjeseci, baš kao što avio-kompanije danas hedgeuju cijenu goriva. Takva prava na compute mogla bi se predstavljati digitalnim tokenima i namirivati preko programabilne infrastrukture.

A onda BlackRock spaja sve dijelove u jednu sliku. AI agent dobije zadatak. Sam procijeni koliko mu je compute snage potrebno. Provjeri nekoliko tržišta GPU kapaciteta. Uporedi cijenu, lokaciju, performanse i latency. Zakupi odgovarajući compute. Automatski ga plati. Izvrši zadatak. Plati potrebne API pozive. Sve bez čovjeka koji ručno otvara račun, upisuje broj kartice ili potvrđuje svaku pojedinačnu mikrotransakciju. Za BlackRock je upravo takva ekonomija razlog zašto bi blockchain i digitalna imovina mogli imati mnogo veću ulogu nego što danas tržište pretpostavlja.

Zato je možda najvažnija rečenica cijelog dokumenta njihov zaključak da široko usvajanje AI-ja može predstavljati „an underappreciated source of demand, utility, and application growth across the digital asset economy“— odnosno nedovoljno prepoznat izvor buduće potražnje, korisnosti i razvoja aplikacija u digitalnoj ekonomiji. Njihova logika je: AI donosi inteligenciju i odluku, blockchain donosi digitalnu imovinu i settlement, a ta dva svijeta zajedno stvaraju ekonomiju u kojoj softver može samostalno učestvovati u tržištu.

Ali BlackRock ipak ne tvrdi da je to već gotovo. U zaključku izričito kaže da je cijeli ekosistem još nascent — u vrlo ranoj fazi, da je agentic payment activity još ograničena i da su tržišta compute imovine još nelikvidna i nedovoljno standardizovana. Zato ovo nije njihova tvrdnja da „blockchain sigurno pobjeđuje“, nego njihova investiciono-tehnološka teza o smjeru razvoja.

Ako to prevedemo na jednu potpuno običnu rečenicu, BlackRock praktično govori:

Internet je prvo povezao ljude. AI će povezati i osamostaliti softverske agente. A ako milijarde tih agenata budu morale međusobno kupovati podatke, compute i usluge, biće im potreban novac i finansijska infrastruktura koju mašine mogu koristiti bez čovjeka. BlackRock smatra da blockchain, stablecoini, Bitcoin i tokenizovana imovina mogu postati dio te infrastrukture.

I još jedna bitna stvar: dokument nije reklama samo za Bitcoin. Naprotiv, BlackRock ovdje opisuje širu arhitekturu u kojoj se mogu pojaviti najmanje četiri različite ekonomske uloge: stablecoin kao novac za transakcije, Bitcoin kao potencijalno dugoročno skladište vrijednosti, native blockchain tokeni kao gorivo i sigurnost mreža, te tokenizovani real-world assets i compute kao programabilna imovina.

To je, po meni, mnogo značajnije od naslova „BlackRock bullish na kripto“, jer oni zapravo pokušavaju objasniti zašto bi digitalna imovina mogla postati infrastrukturni sloj AI ekonomije, a ne samo spekulativna klasa imovine. BlackRock na posljednjoj stranici ipak standardno upozorava da dokument nije prognoza niti investicioni savjet i da se njihove procjene možda neće ostvariti.

Originalni BlackRock PDF – The Machine-Native Economy⁠

MAŠINSKI-NATIVNA EKONOMIJA

Kako digitalna imovina povezuje inteligenciju, trgovinu i računarsku snagu

BlackRock

IZVRŠNI SAŽETAK

Izvanredan rast umjetne inteligencije predstavlja jednu od ključnih tehnoloških tema našeg vremena. Istovremeno, uspon digitalne imovine predstavlja paralelnu tehnološku temu sa posebno značajnim implikacijama za finansijsku infrastrukturu. Ove dvije oblasti istorijski su se uglavnom razvijale paralelnim putevima, ali sada počinju da se približavaju kako AI sistemi postaju sve sposobniji za interakciju sa finansijskim i ekonomskim mrežama. Ovaj dokument istražuje taj sve snažniji odnos i objašnjava zašto bi široko usvajanje umjetne inteligencije moglo predstavljati nedovoljno prepoznat izvor potražnje, korisnosti i rasta aplikacija širom ekonomije digitalne imovine.

U samom središtu ovog približavanja nalazi se zajednička osnova umjetne inteligencije i digitalne imovine: AI predstavlja inteligenciju koja je prirodno prilagođena mašinama, dok digitalna imovina predstavlja novac prirodno prilagođen mašinama. Ova povezanost postaje naročito važna sa razvojem takozvane agentske umjetne inteligencije, odnosno sistema koji mogu planirati i izvršavati zadatke u više koraka prema unaprijed definisanom cilju, koristeći vanjske alate i infrastrukturu uz ograničenu ljudsku intervenciju. Blockchain mreže pritom mogu pružiti programabilnu infrastrukturu koja povezuje inteligenciju sa ekonomskom aktivnošću. Takve mogućnosti proširuju upotrebu AI-ja sa pukog generisanja sadržaja na djelovanje u stvarnom svijetu, uključujući kupovinu i pokretanje finansijskih transakcija.

Konkretno, istražujemo tri ključna područja preklapanja.

Veliki jezički modeli i blockchain mreže imaju analogne arhitekture tokenizacije. Veliki jezički modeli dijele ljudski jezik na tokene i numerički ih kodiraju kako bi ih model mogao tumačiti i obrađivati. Blockchain mreže na sličan način predstavljaju ekonomsku vrijednost i prava u obliku tokena digitalne imovine, napravljenih tako da mašine mogu provjeravati njihov prenos i namirenje. Njihove funkcije jesu različite, ali oba procesa pretvaraju ulaze iz stvarnog svijeta u formate koje mašine mogu direktno koristiti.

Agentska trgovina zahtijeva platnu infrastrukturu prilagođenu mašinama.Razvoj agentske umjetne inteligencije i plaćanja između mašina vjerovatno će povećati potražnju za blockchain mrežama i drugom programabilnom platnom infrastrukturom. Stablecoini, izvorni kriptoasset-i i druga on-chain imovina mogu služiti kao instrumenti za plaćanje i namirenje koje mašine mogu direktno koristiti. Postojeće platne mreže poput ACH-a i kartičnih sistema podržavaju visok nivo automatizacije, ali zahtjevi za registracijom korisnika i ekonomija namirenja mogu ih učiniti manje pogodnim za stalno aktivne transakcije veoma male vrijednosti koje zahtijevaju programabilno izvršenje. Novi protokoli poput x402 i ACP-a već se uvode na blockchain mrežama i zajedno sa prilagođenim tradicionalnim platnim sistemima stvaraju transakcijski i namirni sloj za složenije agentske procese.

Računarski kapacitet – compute – pojavljuje se kao novo i potencijalno veliko tržište za digitalnu imovinu. Računarska snaga potrebna za treniranje i pokretanje AI sistema postaje sve važniji ekonomski resurs. Procjene analitičara sugerišu da bi prihodi hyperscaler cloud kompanija mogli premašiti 1 bilion dolara godišnje do 2030. godine. Kako agenti budu postajali sposobniji i trajnije aktivni, standardizovana prava na računarski kapacitet mogla bi postati značajan slučaj upotrebe digitalne imovine za finansiranje i programabilno namirenje.

Zajedno, ovi trendovi pozicioniraju AI kao strukturni katalizator usvajanja digitalne imovine, a digitalnu imovinu kao potencijalnog pokretača AI ekonomije: AI tumači informacije i usmjerava djelovanje, dok blockchain pruža imovinu čitljivu mašinama i programabilno namirenje. Ovaj odnos je i dalje nedovoljno prepoznat i mogao bi proširiti ulogu digitalne imovine kao osnovne infrastrukture sve autonomnije digitalne ekonomije.

AI I TOKENIZACIJA DIGITALNE IMOVINE PRETVARAJU ULAZE IZ STVARNOG SVIJETA U OBLIKE KOJE MAŠINE MOGU DIREKTNO KORISTITI

Na arhitektonskom nivou tokenizacija u umjetnoj inteligenciji i tokenizacija digitalne imovine služe analognoj svrsi: pretvaranju informacija i ekonomskih prava u diskretne, standardizovane reprezentacije koje mašine mogu direktno obrađivati. AI tokeni kodiraju informacije, dok tokeni digitalne imovine predstavljaju jedinice vrijednosti, vlasništva ili ekonomskih prava.

U velikim jezičkim modelima, odnosno LLM-ovima, tokenizer dijeli tekst koji čovjek može čitati na manje jedinice — obično riječi, dijelove riječi ili znakove — i svakoj od njih dodjeljuje numerički identifikator. Embedding sloj zatim pretvara te identifikatore u vektorske reprezentacije koje model može koristiti za računanje. Model generiše numeričke ID-ove tokena, koji se zatim ponovo dekodiraju u tekst razumljiv čovjeku. Kontinuiranim pretvaranjem dolaznog teksta u standardizovane numeričke jedinice LLM-ovi mogu efikasno obrađivati velike tokove podataka koristeći visoko paralelizovana računanja za koja su moderni čipovi optimizovani.

Blockchain mreže primjenjuju funkcionalno uporediv, iako tehnički različit proces na zalihe vrijednosti i ekonomska prava. Tokenizacija digitalne imovine predstavlja proces predstavljanja finansijske ili stvarne imovine, odnosno RWA — kao što su gotovina, udio u fondu, vrijednosni papir ili neko drugo vlasničko pravo — u obliku standardizovanog digitalnog tokena zabilježenog na distribuiranoj knjizi.

Postojeća on-chain imovina poput stablecoina može se prenositi putem transakcija pametnih ugovora. Na nivou transakcije ta imovina izražava se kroz podatke čitljive mašinama i kroz pravila koja određuju način njenog korištenja. Mreža provjerava autorizaciju i validnost transakcije, dok pametni ugovori ili transakcijske skripte primjenjuju dozvole i uslove specifične za određenu imovinu. Zajedno, ovi mehanizmi ažuriraju glavnu knjigu prenošenjem stanja tokena. Kada se transakcija zabilježi i dovoljno finalizira u skladu sa pravilima konsenzusa mreže, ona postaje dio kanonskog stanja glavne knjige.

U blockchain procesu pametni ugovori izvršavaju logiku transakcije i primjenjuju pravila specifična za finansijsku imovinu. Provjere protiv pranja novca — AML, identifikacija klijenta — KYC, i identifikacija agenta — KYA, uglavnom se odvijaju izvan blockchaina, gdje se mogu procijeniti identitet i podaci o regulatornoj usklađenosti. Potvrđeni rezultati zatim se prenose na blockchain kako bi se odredilo da li je određena transakcija dozvoljena. Kod tokenizovane imovine iz stvarnog svijeta ove kontrole postoje unutar šireg pravnog i regulatornog okvira koji se oslanja na autoritativne registre izvan blockchaina, istovremeno smanjujući zavisnost od zatvorenih baza podataka i ručnog usklađivanja.

SLIKA 1 – ILUSTRATIVNI TOK TOKENIZACIJE U LLM-OVIMA I BLOCKCHAIN TRANSAKCIJAMA

DOK VI GLEDATE CIJENU KRIPTO PROJEKATA, BLACKROCK PRAVI NOVE FINANSIJSKE ŠINE!

AI tokenizacija: od teksta do reprezentacije za LLM

Tekst:

„AI mijenja svijet“

pretvara se u tokene:

„AI“ – „mijenja“ – „svijet“

zatim u numeričke ID-ove tokena, a potom u embedding matricu koju model koristi za matematičku obradu.

Tokenizacija digitalne imovine: od stvarne imovine do on-chain zapisa vlasništva

Primjer:

100 dolara ekonomskog udjela u fondu tržišta novca

pretvara se u:

tokenizovane udjele fonda dodijeljene digitalnom novčaniku investitora

zatim u kodirana polja transakcije:

Asset ID

Sender ID

Recipient ID

Units

Eligibility Flag

nakon čega nastaje blockchain zapis transakcije koji sadrži hash transakcije, identifikator imovine, pošiljaoca, primaoca, broj tokena, blok i status finalizacije.

Samo u ilustrativne svrhe. Izvor: BlackRock Digital Assets Research.

Ova dva paralelna procesa — jedan koji kodira ljudski kontekst, a drugi koji kodira ekonomska prava — postaju sve relevantnija kako se sistemi inteligencije i sistemi izvršenja transakcija približavaju. Oba sistema koriste strukturisane reprezentacije čitljive mašinama, što AI agentima zasnovanim na LLM-ovima može omogućiti direktniju interakciju sa blockchain podacima nego sa mnogim fragmentisanim naslijeđenim sistemima.

Veća standardizacija različitih klasa imovine može smanjiti potrebu za posebno izrađenim integracijama i olakšati agentima koordinaciju složenih procesa koji uključuju više vrsta imovine. Putem programabilnih interfejsa agenti mogu procijeniti stanje, raspoloživa sredstva i pravila prije nego što izvrše autorizovane transakcije i potvrde namirenje, uz ograničeno oslanjanje na ručne procese.

Nedavno istraživanje Bitcoin Policy Institutea pruža preliminarnu podršku ovom okviru. U kontrolisanim simulacijama rezultati različitih modela uglavnom su pokazivali preferenciju prema stablecoinima za svakodnevna plaćanja i Bitcoinu za dugoročno očuvanje vrijednosti. Ovi rezultati predstavljaju simulirane odgovore modela, a ne stvarno posmatrano ponašanje AI agenata, ali ukazuju na potencijalnu monetarnu arhitekturu prilagođenu umjetnoj inteligenciji u kojoj bi stablecoini služili kao transakcijski novac, a Bitcoin kao sredstvo čuvanja vrijednosti.

Kao što ćemo vidjeti u sljedećem dijelu, ova zajednička mašinski-nativna osnova mogla bi omogućiti značajne slučajeve upotrebe agentskih plaćanja koje bi pojedini tradicionalni finansijski sistemi mogli pružati manje efikasno ili uz veće troškove.

MAŠINSKI-NATIVNE TRANSAKCIJE ZAHTIJEVAJU NAMJENSKE PROTOKOLE ZA AGENTSKA PLAĆANJA

Kako AI agenti postaju sposobniji i kako se njihove primjene u stvarnom svijetu šire, raste i potreba za platnom i imovinskom infrastrukturom koja je od početka projektovana za trgovinu brzinom mašina. Kripto-nativne blockchain platne šine posebno su pogodne za visokofrekventne transakcije između mašina — M2M — vrijednosti manje od jednog centa, koje se odvijaju dvadeset četiri sata dnevno. Tu spadaju API pozivi, podaci na zahtjev i plaćanje računarskih kapaciteta prema stvarnoj potrošnji.

Paralelno s tim, prilagođeni tradicionalni platni sistemi i dalje će biti važni za povezivanje agenata sa kompanijama kojima upravljaju ljudi i sa potrošačima, odnosno u interakcijama business-to-machine i consumer-to-machine.

Stablecoini, izvorna kriptoimovina, tokenizovana imovina iz stvarnog svijeta i drugi programabilni instrumenti mogu podržavati transakcije i digitalno vlasništvo, uključujući korištenje imovine kao kolaterala, sa potrebnim stepenom preciznosti i dostupnošću dvadeset četiri sata dnevno. U širem smislu tokenizacija može omogućiti standardizovane reprezentacije različitih klasa imovine koje su čitljive mašinama, čime se smanjuje potreba za pojedinačnim integracijama širom finansijske infrastrukture i omogućava agentima da efikasnije koordiniraju sve složenije procese.

Mnoge postojeće platne infrastrukture manje su pogodne za veliki broj agentskih transakcija male vrijednosti. One uključuju procese otvaranja računa, dodjeljivanja akreditiva i autorizacije koji mogu zahtijevati ljudsko učešće; naknade trgovcima koje veoma male transakcije mogu učiniti ekonomski neisplativim; ograničenja u pogledu namirenja i konačnosti transakcija, jer se većina ACH transakcija namiruje u roku od jednog radnog dana ili kraće, dok je autorizacija karticom gotovo trenutna, ali namirenje trgovcu i konačno rješavanje sporova mogu trajati duže; kao i potencijalna ograničenja skalabilnosti ukoliko volumen transakcija koje generišu mašine značajno poraste.

Protokoli za agentska plaćanja oslanjaju se na osnovne standarde poput MCP-a i A2A, koji povezuju agente sa vanjskim sistemima i međusobno.

MCP — Model Context Protocol, koji je Anthropic predstavio u novembru 2024, standardizuje način na koji AI aplikacije pristupaju vanjskim podacima i radnim procesima.

A2A — Agent2Agent, koji je Google pokrenuo u aprilu 2025, omogućava agentima da komuniciraju i koordiniraju aktivnosti između različitih platformi.

Agenti koji koriste MCP i A2A mogu koristiti više protokola za agentska plaćanja kako bi izvršavali složene radne procese koji uključuju finansijske transakcije.

x402, otvoreni platni protokol koji je razvio Coinbase, koristi HTTP statusni kod 402 — „Payment Required“, odnosno „Plaćanje je potrebno“ — kako bi omogućio plaćanja koja iniciraju mašine. Protokol nije vezan za određeni blockchain, a stablecoini poput USDC-a predstavljaju jedan od njegovih prvih glavnih slučajeva upotrebe. x402 se pojavljuje kao jedan od potencijalnih standarda za veoma brze M2M transakcije.

Omogućavajući namirenje 24/7, gotovo u stvarnom vremenu i uz mogućnost provjere, x402 može smanjiti izloženost pružaoca resursa riziku druge ugovorne strane i omogućiti trenutno oslobađanje traženih podataka ili usluga nakon potvrde plaćanja. Budući da x402 koristi digitalne valute, uključujući stablecoine koji se nalaze u on-chain novčanicima, može podržavati visokofrekventne transakcije male vrijednosti bez ljudske intervencije.

Tamo gdje se namirenje odvija na permissionless mrežama, veća upotreba mogla bi povećati potražnju za prostorom u blokovima i uslugama validatora, čime bi se mogao otvoriti kanal prenosa vrijednosti prema izvornim kriptoassetima tih mreža. Koliki će dio vrijednosti zaista biti zahvaćen zavisiće od strukture naknada, stakinga i načina subvencionisanja gas troškova svake pojedinačne mreže.

NOVI STANDARDI PLAĆANJA

Drugi standardi koji se pojavljuju povezuju agentske transakcije sa postojećim platnim sistemima i uvode zaštitne mehanizme za pouzdano finansijsko izvršenje.

Machine Payments Protocol — MPP, koji su razvili Stripe i Tempo, omogućava plaćanje API-ja i drugih HTTP resursa uz fleksibilno namirenje putem stablecoina ili tradicionalnih metoda plaćanja.

Agentic Commerce Protocol — ACP, koji su razvili Stripe i OpenAI, omogućava programabilno završavanje kupovine između agenata i kompanija, dok prodavcima omogućava da zadrže postojeću trgovačku i platnu infrastrukturu.

Googleov Agents Payment Protocol — AP2 koristi kriptografske naloge i revizijske tragove kao dokaz da je korisnik autorizovao određenu radnju.

Visa Trusted Agents Protocol — TAP pomaže trgovcima da provjere pouzdane agente i bezbjedno prime akreditive za plaćanje.

SLIKA 2 – ILUSTRATIVNI AGENTSKI PROCES KOJI UKLJUČUJE OSNOVNE I FINANSIJSKE PROTOKOLE

Primjer je sljedeći.

Čovjek kaže AI agentu:

„Rezerviši mi putovanje za manje od 2.500 dolara.“

Primarni AI agent putem MCP-a pristupa kalendaru korisnika, e-mailu i odobrenim podacima za plaćanje.

Zatim putem A2A protokola daje zadatak specijalizovanom AI podagentu za putovanja:

„Pronađi rasporede i cijene.“

Specijalizovani agent pristupa podacima o rutama, mapama sjedišta i loyalty programima.

Za pristup API-jima koji sadrže cijene avionskih karata i hotelskih soba može platiti putem x402.

Na osnovu tih podataka primarni agent zatim koristi ACP kako bi završio rezervaciju kroz postojeće sisteme aviokompanija i hotela.

Na kraju korisnik dobija itinerer i račune.

U toj arhitekturi:

MCP pomaže agentima da pristupe vanjskim alatima i podacima.

A2A omogućava agentima međusobnu komunikaciju.

x402 omogućava brze transakcije između mašina.

ACP povezuje agente sa postojećom platnom infrastrukturom prodavaca.

Samo u ilustrativne svrhe. Izvor: BlackRock Digital Assets Research.

STABLECOINI ĆE VJEROVATNO PREDVODITI TRANSAKCIJSKU UPOTREBU

Nekoliko vrsta digitalne imovine može podržavati agentsku trgovinu, ali je vjerovatno da će stablecoini imati vodeću ulogu u transakcijskoj upotrebi.

Stablecoini su digitalni tokeni projektovani tako da održavaju stabilnu vrijednost u odnosu na referentnu valutu, najčešće američki dolar. Njihova stabilnost cijene pruža pouzdanu obračunsku jedinicu i veću predvidljivost prilikom određivanja cijena i namirenja.

Stablecoini predstavljaju najveću kategoriju tokenizovane imovine iz stvarnog svijeta, sa više od 300 milijardi dolara tržišne kapitalizacije u opticaju u septembru 2026. godine.

Prilagođeni volumen stablecoin transakcija premašio je 11 biliona dolara tokom 2025. godine, čime je dospio u približno isti red veličine kao godišnji platni volumeni Visa i Mastercard mreža.

Prilagođeni volumen stablecoina i dalje je bio znatno ispod 93 biliona dolaraprenesenih preko ACH sistema tokom 2025. godine. Međutim, između 2020. i 2025. godine taj volumen rastao je prosječnom godišnjom stopom od približno 80%, u poređenju sa približno 8,5% za ACH.

Sve veća regulatorna jasnoća — uključujući GENIUS Act u Sjedinjenim Državama, MiCA regulativu u Evropskoj uniji, režim licenciranja stablecoina u Hong Kongu i regulatorni okvir za stablecoine u Singapuru — trebalo bi da podrži nastavak njihovog usvajanja i rasta.

SLIKA 3 – VOLUMEN STABLECOIN TRANSAKCIJA I GLAVNIH KARTIČNIH MREŽA

Grafikon prati period od 2018. do prve polovine 2026. godine.

Za 2025:

Visa: 16,7 biliona USD

Stablecoini: 11,2 biliona USD

Mastercard: 10,6 biliona USD

Za prvu polovinu 2026. stablecoin volumen prikazan je na približno:

8,5 biliona USD

BlackRock naglašava da ove mjere nisu direktno uporedive.

Prilagođeni stablecoin volumen uključuje odabrane aktivnosti na berzama, DeFi-u, kreditiranju, mint/burn operacijama i ulaznim/izlaznim kanalima, nakon primjene metodoloških filtera. Visa navodi ukupan volumen koji uključuje plaćanja i gotovinske transakcije, dok Mastercard navodi bruto dolar volumen. Visa podaci odnose se na fiskalnu godinu završenu 30. septembra 2025, dok su podaci Mastercarda i stablecoina prikazani prema kalendarskoj godini.

Izvori: Visa Onchain Analytics, Allium, godišnji izvještaji Visa i Mastercarda i SEC dokumentacija.

POSLJEDICE ZA BLOCKCHAIN MREŽE I NJIHOVE IZVORNE TOKENE

Za digitalnu imovinu posljedice ovog rasta ne završavaju se na stablecoinima, već se proširuju i na blockchain mreže na kojima se oni izdaju i namiruju.

Mnogi veliki stablecoini izdaju se na više različitih blockchaina, što tržišnim učesnicima omogućava da između podržanih mreža biraju mjesto namirenja prema ekonomskim i tehničkim karakteristikama.

Ta mjesta uključuju permissionless mreže opšte namjene poput Ethereuma, ali i specijalizovane stablecoin mreže poput Circleovog Arc-a, gdje je USDC projektovan kao izvorna gas imovina.

Na permissionless mrežama izvorni kriptoasset-i, poput ETH-a, podržavaju konsenzus, naknade validatorima, transakcijske naknade i namirenje.

Kako stablecoin aktivnost raste, veća potražnja za prostorom u blokovima i mrežnim uslugama mogla bi povećati potražnju povezanu sa korištenjem i omogućiti određeno zahvatanje vrijednosti od strane tih izvornih tokena. Međutim, to će zavisiti od strukture naknada, stakinga i načina na koji je riješeno plaćanje ili subvencionisanje gas naknada na svakoj mreži.

Arc predstavlja drugačiji, komplementarni model, u kojem bi veća platna aktivnost mogla dodatno povećati korisnost USDC-a i kao sredstva namirenja i kao sredstva kojim se plaćaju transakcijske naknade.

COMPUTE SE POJAVLJUJE KAO NOVO I POTENCIJALNO VELIKO TRŽIŠTE DIGITALNE IMOVINE KAKO SE AUTONOMNI AGENTI ŠIRE

AI sistemi i agenti zahtijevaju ogromnu računarsku snagu i energiju za svoj rad. Investitori su se do sada uglavnom fokusirali na samu veličinu kapitalnih ulaganja — CapEx — potrebnih za izgradnju AI infrastrukture. Neke procjene ukazuju da bi ukupna AI kapitalna ulaganja između 2025. i 2030. godine mogla premašiti 5 biliona dolara.

Međutim, jednaku pažnju zaslužuje i rast tekućih operativnih troškova — OpEx — potrebnih za održavanje AI sistema.

Značajan dio te potrošnje prolazi kroz tržište cloud računarskih kapaciteta za AI, koje monetizuje pristup instaliranoj IT opremi i električnoj energiji potrebnoj za njen rad.

Kako se ovo tržište širi, računarska snaga postaje poseban, veliki i sve više investabilan ekonomski resurs koji bi mogao podržati novu klasu digitalne imovine.

Ako kao približan pokazatelj veličine tržišta koristimo velike cloud segmente hyperscalera, konsenzus procjene za Amazon Web Services, Microsoft Intelligent Cloud i Google Cloud ukazuju na zajedničke prihode od približno 1,1 bilion dolara do 2030. godine, što predstavlja prosječnu godišnju stopu rasta od približno 29% u odnosu na nivo iz 2025. godine.

Kako compute postaje sve važniji ekonomski input, trebalo bi da raste i potreba za određivanjem cijene i raspodjelom kapaciteta, uz istovremeno omogućavanje finansiranja i zaštite od rizika.

Istorijski gledano, velika tržišta resursa razvijala su trgovačku infrastrukturu koja povećava likvidnost i unapređuje upravljanje rizikom. Prema našem mišljenju, compute bi mogao slijediti sličan put kako se usvajanje AI-ja bude širilo.

Nedavni razvoj tržišta već ukazuje u tom smjeru, uključujući finansiranje osigurano GPU-ovima i finansijske platforme izgrađene oko dugoročnih prihoda povezanih sa korištenjem računarskih kapaciteta. Takve strukture odražavaju kapitalnu intenzivnost nabavke najnaprednijih GPU-ova i izgradnje kapaciteta potrebnih za razvoj najnaprednijih AI modela.

Potražnja i za treniranjem i za inferenceom trebalo bi da nastavi da raste kako modeli budu postajali bolji.

Kako se stvarni AI slučajevi upotrebe budu širili, očekuje se da inference do 2030. godine postane najveće AI opterećenje i čini sve veći dio potrošnje električne energije u data centrima.

Potencijalna baza korisnika inferencea — koja uključuje kompanije i pojedinačne potrošače — znatno je veća i fragmentisanija od relativno koncentrisanog broja učesnika na tržištu treniranja modela.

SLIKA 4 – GLOBALNA POTRAŽNJA DATA CENTARA ZA ELEKTRIČNOM ENERGIJOM PREMA VRSTI OPTEREĆENJA