Stablecoini mijenjaju način na koji ljudi koriste novac

Kriptovalute su godinama bile povezane ponajprije s ulaganjem, trgovanjem i očekivanjima da će cijene digitalne imovine rasti. Međutim, jedan dio kriptoindustrije razvija se u drukčijem smjeru. Stablecoini postaju alat za prijenos i čuvanje novčane vrijednosti, a njihova privlačnost posebno dolazi do izražaja u gospodarstvima u kojima domaća valuta gubi kupovnu moć. 

Riječ je o digitalnoj imovini koja nastoji održavati stabilnu vrijednost u odnosu na određenu referentnu valutu, najčešće američki dolar. Među najpoznatijim primjerima su Tether (USDT) i USD Coin (USDC). Za razliku od Bitcoina, čija se cijena može znatno mijenjati tijekom jednog dana, dolarski stablecoini osmišljeni su tako da jedan token vrijedi približno jedan dolar. Zbog toga ih korisnici mogu upotrebljavati za prijenos sredstava, trgovanje i privremeno čuvanje dolarske vrijednosti bez izravne izloženosti svakodnevnim promjenama cijene Bitcoina. 

Ipak, stablecoin nije isto što i gotovina ili bankovni depozit. Njegova pouzdanost ovisi o izdavatelju, rezervama, mogućnosti otkupa i pravilima platforme na kojoj se koristi.

Turska je zanimljiv primjer jer kombinacija inflacije, promjena tečaja i potrebe za pristupom stranoj valuti stvara potražnju za alternativnim načinima čuvanja novca. Kada domaća valuta slabi, građani i poduzeća mogu pokušati dio imovine prebaciti u američke dolare ili drugu imovinu za koju smatraju da bolje čuva vrijednost.

Međutim, pristup stranoj valuti nije uvijek jednostavan, a konverzija preko tradicionalnih financijskih institucija može uključivati ograničenja, nepovoljne tečajeve i dodatne troškove. Stablecoini vezani uz dolar nude drukčiju mogućnost. Korisnik može kupiti digitalni token, držati ga u novčaniku i poslati drugoj osobi putem blockchain mreže. Takav način korištenja ne zahtijeva da korisnik bude zainteresiran za tehnologiju ili da očekuje rast cijene kriptovaluta. Njegov je cilj praktičniji: sačuvati dio novčane vrijednosti i omogućiti jednostavniji prijenos sredstava. Slični motivi postoje i u Argentini te drugim gospodarstvima u kojima stanovništvo traži načine zaštite od slabljenja lokalne valute.

Postoji važna razlika između držanja američkih dolara na bankovnom računu i posjedovanja USDT-a ili USDC-a. Vrijednost stablecoina ovisi o funkcioniranju njegova izdavatelja i mogućnosti zamjene tokena za odgovarajuću imovinu. Osim toga, korisnik može imati problema s pristupom sredstvima ako platforma ograniči račun, ako dođe do tehničkih poteškoća ili ako se tržišna cijena tokena odvoji od ciljanog tečaja. 

Postoje i lokalni tržišni uvjeti. Ako je potražnja za digitalnim dolarima izrazito velika, stablecoin se može prodavati po cijeni koja odstupa od uobičajenog tečaja dolara prema lokalnoj valuti. Takva razlika pokazuje da pristup digitalnom dolaru ima svoju cijenu. Stoga stablecoine treba promatrati kao dodatnu financijsku mogućnost, a ne kao bezrizičnu zamjenu za bankovni novac.

Stablecoini imaju potencijalnu prednost i izvan područja očuvanja štednje. Posebno zanimljiva primjena odnosi se na međunarodna plaćanja između pojedinaca i poduzeća. Tradicionalni međunarodni transfer može uključivati više banaka, posrednika i provjera. Konačni trošak ne ovisi samo o naknadi za slanje novca nego i o tečajnoj razlici, troškovima posrednika i vremenu potrebnom da sredstva postanu dostupna primatelju.

Prijenos stablecoina između dva digitalna novčanika može se obaviti znatno brže od nekih tradicionalnih postupaka. Blockchain mreže rade neovisno o uobičajenom radnom vremenu banaka, iako se dostupnost pojedinih usluga i mogućnost pretvaranja tokena u novac razlikuju. Prema podacima koje je Međunarodni monetarni fond objavio u kolovozu 2026., prosječni trošak tradicionalnog međunarodnog slanja novca iznosi približno 6,5 posto vrijednosti doznake. Stablecoini u određenim slučajevima mogu smanjiti taj trošak, ali konačna ušteda ovisi o zemlji, valuti, platformi i načinu isplate. Za korisnika je presudno koliko novca primatelj na kraju stvarno dobije, a ne samo koliko je jeftino provedena blockchain transakcija.

Jedna od potencijalno najvažnijih primjena nalazi se u međunarodnoj trgovini. Mala i srednja poduzeća često moraju čekati na naplatu izdanih računa. U nekim poslovnim odnosima rokovi plaćanja iznose 30, 60 ili 90 dana, što može stvoriti ozbiljan pritisak na novčani tok. Poduzeće u tom razdoblju mora plaćati radnike, nabavljati materijal i podmirivati druge troškove, iako još nije primilo novac za već isporučenu robu ili uslugu. Ako kupac i prodavatelj prihvaćaju stablecoine i ugovore odgovarajuće uvjete plaćanja, digitalna namira mogla bi skratiti vrijeme potrebno za prijenos sredstava. Poduzeće bi tako moglo brže doći do novca i ponovno ga uložiti u poslovanje. Ipak, potrebno je razlikovati brzinu prijenosa od roka plaćanja.

Stablecoin ne može sam po sebi natjerati kupca da račun podmiri ranije niti ukloniti sve administrativne i pravne prepreke međunarodne trgovine. Njegova bi najveća vrijednost mogla biti u situacijama u kojima obje strane već žele izvršiti plaćanje, ali ih tradicionalna infrastruktura usporava ili im stvara nepotrebne troškove.

Rast uporabe stablecoina otvara i pitanja poreza, nadzora te zaštite korisnika. Države žele znati tko prenosi novac, spriječiti financijski kriminal i osigurati da se porezne obveze ispunjavaju. S druge strane, pretjerano složena ili skupa pravila mogu otežati poslovanje reguliranim platformama i potaknuti dio korisnika da traži alternative izvan njihova nadzora. 

Turska je tijekom 2026. razmatrala posebne porezne mjere za kriptotransakcije, uključujući predloženi porez na određene dobitke i transakcije preko ovlaštenih pružatelja usluga. Međutim, predložene odredbe uklonjene su prije donošenja zakona, pa ih ne treba predstavljati kao porezne stope koje su automatski stupile na snagu. To pokazuje koliko je važno razlikovati političke prijedloge od važećih propisa. 

Dobra regulacija trebala bi uspostaviti jasna pravila, štititi korisnike i spriječiti zlouporabe, ali istodobno omogućiti razvoj korisnih financijskih usluga. Cilj ne bi trebao biti samo kratkoročno prikupljanje poreza nego i stvaranje tržišta koje može dugoročno poslovati unutar reguliranog sustava.

Drugi trend koji bi mogao oblikovati budućnost tržišta jest spajanje različitih financijskih usluga unutar jedne platforme. Kripto mjenjačnice postupno šire ponudu, dok tradicionalne financijske aplikacije istražuju mogućnosti povezivanja plaćanja, ulaganja i digitalne imovine. Korisnik bi tako mogao na jednom mjestu držati stablecoine, trgovati kriptovalutama i pristupati drugim investicijskim proizvodima.

Takva integracija može pojednostavniti upravljanje imovinom, ali zahtijeva jasne informacije o tome što korisnik kupuje i koja prava dobiva. To je osobito važno kod tokenizirane imovine. Digitalni token povezan s cijenom dionice ne mora automatski predstavljati izravno vlasništvo nad tom dionicom. Prava investitora ovise o strukturi proizvoda i pravnim uvjetima. Za kriptoindustriju ova promjena znači da se konkurencija sve manje vodi samo oko broja dostupnih tokena. Važni postaju kvaliteta korisničkog iskustva, sigurnost, troškovi i mogućnost povezivanja različitih financijskih usluga.

Širenje stablecoina može biti pozitivno za cjelokupnu digitalnu financijsku infrastrukturu, ali njegov učinak na pojedine kriptovalute nije jednak. Za Bitcoin stablecoini mogu olakšati pristup tržištu jer korisnicima omogućuju držanje dolarske vrijednosti i brži prijelaz između različitih digitalnih sredstava. Međutim, novac koji se nalazi u USDT-u ne mora završiti u Bitcoinu, pa rast stablecoina nije automatski signal za rast cijene BTC-a. Za Ethereum i druge blockchain mreže stablecoini mogu predstavljati izvor aktivnosti kroz transfere, decentralizirane financije i druge aplikacije. Koliko će ta aktivnost koristiti određenoj mreži ovisi o naknadama, tehnološkim karakteristikama i ekonomskom modelu. Važno je i da velik dio volumena stablecoina proizlazi iz aktivnosti unutar kripto tržišta. Veliki broj transakcija zato ne znači nužno da se stablecoini već masovno koriste za svakodnevnu kupnju robe i usluga.

Stablecoini pokazuju da razvoj kriptovaluta ne mora ovisiti samo o rastu cijena i investicijskom interesu. U zemljama s nestabilnim valutama mogu omogućiti pristup dolarskoj vrijednosti, dok u međunarodnom poslovanju imaju potencijal pojednostavniti prijenos i namiru novca. Ipak, njihova šira primjena nije zajamčena. Troškovi konverzije, regulatorna pravila, povjerenje u izdavatelje i zaštita korisnika i dalje su ključni čimbenici. Najvažniji test bit će jednostavan: mogu li stablecoini ljudima i poduzećima ponuditi mjerljivo bolju uslugu od postojećih rješenja? Ako budu brži i jeftiniji u stvarnim uvjetima, njihova će se uloga u financijskom sustavu vjerojatno širiti. Ako prednosti ostanu ograničene na trgovanje kriptovalutama, njihov će utjecaj na svakodnevna plaćanja biti znatno manji. Upravo će ta razlika odrediti hoće li stablecoini ostati prvenstveno alat kriptoindustrije ili postati važan dio globalne financijske infrastrukture.

Zapratite nas na EtherX – socijalna društvena mreža napravljena od Kriptoentuzijasti

🧠 Kripto nije igra sreće, već proces učenja, discipline i donošenja odluka na temelju činjenica, a ne emocija. Tržište će uvijek nuditi prečace, brzu zaradu i glasne narative – ali dugoročno opstaju oni koji razumiju što rade i zašto to rade. Ako želiš biti ispred mase, prestani slijediti buku i počni graditi znanje. Edukacija nije trošak – ona je investicija. Ako ti je ovaj članak bio koristan, podijeli ga i pomozi nam širiti kvalitetne informacije. Kriptoentuzijasti postoje kako bi znanje bilo jače od hypea. 🚀