Kažem ja svojoj kćerki: “Sve me boli.” Ona me pogleda, nasmiješi se onim pogledom koji jasno govori da je odrasla i da sada ona razumije život možda bolje nego ja, i kaže: “Ne mogu ti ja ništa pomoći, moraš sam sebi pomoći.”
U toj rečenici, iako jednostavna, leži ogromna životna istina. Možda najbolnija istina koju čovjek može čuti. Jer koliko god željeli da nam drugi poprave život, zaliječe rane ili preuzmu naš teret, na kraju dana sve se svodi na jedno – ti moraš sam sebi pomoći.
Bol može biti fizička, može biti duševna, može biti financijska, može biti porodična. Ali nijedna od tih boli ne nestaje tako što će neko drugi živjeti umjesto tebe. Kćerka, sin, žena, muž, roditelj, prijatelj – svi oni mogu biti podrška, rame za plakanje, mogu te ohrabriti, ali ne mogu živjeti tvoj život. Tvoj bol je tvoja odgovornost. Tvoj put je tvoja borba.
Ta njena rečenica u meni je otvorila oči. Podsjetila me da smo mi često sami sebi i najveći neprijatelji i najveći ljekari. Koliko puta odgađamo promjenu jer čekamo da se svijet promijeni? Koliko puta mislimo da će se problem riješiti sam od sebe? Koliko puta bacamo odgovornost na druge, uvjereni da oni drže ključ za naše rješenje? A istina je – ključ je uvijek u našim rukama.
Moraš sam sebi: Gorka, ali oslobađajuća istina
Samopomoć nije sebičnost. To je prvi čin odgovornosti prema sebi i prema onima koje volimo. Ako sam sebe ne izvučeš iz blata, nitko te neće moći izvući. Ako sam sebi ne priznaš da griješiš, nitko te neće ispraviti. Ako sam sebi ne kažeš “dosta”, nitko ti neće postaviti granicu.
Zato sam shvatio da njene riječi nisu hladne, nego pune ljubavi. To nije bilo odbijanje pomoći, nego pokazivanje pravca. To nije bila nemoć, nego najveća moć – istina. Jer tek kad naučiš da se osloniš na sebe, tada si slobodan. Tek tada si jak. Tek tada znaš da ne zavisiš od toga hoće li ti neko drugi pružiti ruku.
Naravno, ne znači to da treba živjeti sam i bez ikoga. Ljudi su tu da dijele život s nama, da nam budu podrška, ali ne i zamjena za nas. Naše odluke, naše borbe i naši koraci su naši. A najvažnija lekcija koju možeš prenijeti svom djetetu, a koju i ono može prenijeti tebi, jeste da je život odgovornost. I da se prava snaga ne mjeri u tome koliko ti drugi pomažu, nego koliko si sposoban sam sebi pomoći.
Od tog dana, svaku bol gledam drugačije. Ne pitam se više “zašto baš ja”, nego “što ja mogu učiniti da mi bude bolje”. Ne čekam da mi neko donese lijek, već tražim snagu u sebi da ustanem, da se pokrenem, da promijenim ono što mogu.
Najbolnija i najoslobođenija istina
Jer, kako reče moja kćerka – i bila je u pravu – ne može mi nitko pomoći, ako sam sebi ne pomognem.
U tih par riječi stane cijeli život.
Nitko ne može živjeti umjesto tebe, nitko ne može hodati tvojim putem.
Podrška drugih je važna, ali ključ je uvijek u tvojim rukama.
👉 Klikovi se kupuju. Povjerenje se zaslužuje.
👉 Bol dijeliš s drugima, ali rješenje uvijek počinje od tebe.
Moraš sam sebi pomoći.
👉 Znanjem protiv hajpa – uvijek sigurniji put!
Vas Petar Miljić – Finansije za narod
Tvoj život, tvoja odgovornost.
Ne zaboravite: budućnost se ne gradi kad svi već znaju za nju – već onda kad je vide samo rijetki.
🔥 Budućnost pripada onima koji misle dugoročno. 🔥
Jedno je sigurno – budućnost kripta neće biti dosadna!
Više edukativnih članaka možete pronaći na našoj web stranici kanalu kriptoentuzijasti.io i diskord platformi discord.gg/kriptoentuzijasti
#Crypto #Bitcoin #BullRun2029
Interesantno za procitati: Vrijeme je da prestanemo ćutati – kripto prostor zaslužuje čiste ljude , Tržište koje polako guta srednji sloj
Zapratite nas na X-u: (15) Kriptoentuzijasti (@k_entuzijasti)
