Zašto sigurnost na tržištu gotovo ne postoji

Sigurnost na tržištu je ideja koju ljudi uporno traže, ali rijetko zaista razumiju. Ona se često miješa sa stabilnošću cijene, sa prividnom predvidivošću grafikona ili sa konsenzusom mišljenja koji vlada u određenom trenutku. Kada sve izgleda mirno, kada se cijena ne ljulja previše i kada većina govori isto, javlja se osjećaj da je situacija pod kontrolom. U stvarnosti, tržište po svojoj prirodi ne može biti sigurno. Ono je prostor neizvjesnosti, sukoba očekivanja i stalno promjenljivih informacija.

Tržište ne postoji da bi pružilo sigurnost. Ono postoji kao mjesto razmjene, procjene i stalnog preispitivanja vrijednosti. Svaki učesnik dolazi sa svojim očekivanjima, strahovima, ciljevima i ograničenjima. Ta očekivanja se sudaraju, mijenjaju i prilagođavaju. Iz tog sudara nastaje cijena, ali ne i sigurnost. Sigurnost pretpostavlja stabilnost i predvidivost, a tržište je sušta suprotnost toga.

Kada ljudi kažu da se osjećaju sigurno na tržištu, oni zapravo rijetko govore o stvarnoj sigurnosti. Najčešće govore o potvrdi. O osjećaju da njihov pogled dijeli većina. Da se njihova odluka uklapa u dominantni narativ. Da nisu sami. To nije sigurnost, to je pripadnost. Pripadnost grupi smanjuje nelagodu, ali ne smanjuje rizik.

Osjećaj sigurnosti često dolazi onda kada su pitanja privremeno utišana. Kada nema loših vijesti. Kada se negativni scenariji ne spominju. Kada grafikon izgleda uredno i „zdravo“. Ali odsustvo pitanja ne znači odsustvo rizika. Naprotiv, često znači da su pitanja potisnuta, ne riješena.

Prava sigurnost ne dolazi iz tržišta. Ona dolazi iz odnosa prema tržištu. Iz toga koliko si spreman da ostaneš miran kada se stvari ne odvijaju kako si zamislio. Iz toga koliko razumiješ ono što držiš, nezavisno od kratkoročnog kretanja cijene. Iz toga koliko si svjestan da ne kontrolišeš ishod, ali kontrolišeš sopstvenu reakciju.

Tržište stalno mijenja uslove. Ono ne duguje stabilnost nikome. Ono ne pamti jučerašnje uvjerenje, niti poštuje jučerašnju logiku. Informacije se mijenjaju, kontekst se mijenja, učesnici se mijenjaju. Svaki pokušaj da se u takvom sistemu pronađe trajna sigurnost završava razočaranjem. Ali to ne znači da je tržište neprijatelj. Znači samo da mu se često pripisuje uloga koju ne može da ima.

Mnogi pokušavaju da sigurnost pronađu u analitičarima, u prognozama, u „pametnijima od sebe“. Traže nekoga ko će reći šta je ispravno i kada. Dok god taj glas djeluje uvjereno, osjećaj sigurnosti postoji. Kada se taj glas promijeni ili nestane, sigurnost se raspada. Tako se pokazuje da ona nikada nije bila unutrašnja, nego pozajmljena.

Grafikoni su još jedan čest izvor lažne sigurnosti. Linije, indikatori i obrasci stvaraju utisak reda. Daju osjećaj da postoji sistem koji se može savladati. Ali grafikon ne daje sigurnost, nego samo iluziju kontrole. On ne garantuje ishod, nego samo prikazuje prošlo ponašanje mase. Kada se budućnost ne ponaša kao prošlost, sigurnost nestaje.

Većina problema na tržištu ne nastaje zbog neznanja, nego zbog pogrešnog odnosa prema neizvjesnosti. Ljudi ne prihvataju da je neizvjesnost osnovno stanje tržišta. Umjesto toga, pokušavaju da je eliminišu. Kada to ne uspije, osjećaju se prevareno. Ali tržište nikada nije obećalo sigurnost. Obećanja su ljudi sami sebi dali.

Postoji velika razlika između sigurnosti i otpornosti. Sigurnost pretpostavlja da se loše stvari neće desiti. Otpornost pretpostavlja da hoće, ali da se mogu podnijeti. Tržište ne nudi sigurnost, ali može da nagradi otpornost. Ne nagrađuje one koji pokušavaju da izbjegnu svaku neizvjesnost, nego one koji su spremni da je prihvate.

Kada se sigurnost traži spolja, svaki potres postaje trauma. Svaka promjena narativa doživljava se kao izdaja. Svaki pad cijene kao dokaz da je sve bilo pogrešno. Kada se sigurnost gradi iznutra, promjene postaju dio procesa. Ne prijatne, ali podnošljive.

Ovaj serijal ne pokušava da ukloni neizvjesnost. To je nemoguće. On pokušava da promijeni odnos prema njoj. Da pokaže da sigurnost ne dolazi iz predviđanja budućnosti, nego iz razumijevanja sopstvene pozicije u sadašnjosti. Ne iz kontrole tržišta, nego iz prihvatanja da tržište nije pod kontrolom.

Tržište ne postaje sigurnije kada ga bolje pogodiš. Postaje podnošljivije kada prestaneš da od njega tražiš ono što ne može dati. Kada prihvatiš da nema garancija, odluke postaju jasnije. Ne zato što su lakše, nego zato što su realnije.

Sigurnost na tržištu gotovo ne postoji. Ali mir može postojati. Mir dolazi iz svijesti da ne moraš znati sve, predvidjeti sve i reagovati na sve. Dolazi iz razumijevanja da je neizvjesnost sastavni dio igre, a ne greška u sistemu.

Onaj ko traži sigurnost u tržištu, uvijek će biti razočaran. Onaj ko pronađe stabilnost u sebi, može da bude miran i kada tržište nije. To nije prednost koja se vidi na grafikonu. Ali je jedna od rijetkih koja traje.