Prije nekoliko godina pitanje digitalnog identiteta zvučalo je prilično dosadno. Imaš korisničko ime, lozinku, možda potvrdu preko mobitela i priča je završena. Danas više nije tako. AI može pisati komentare, otvarati račune, stvarati fotografije, razgovarati s ljudima i upravljati tisućama profila istodobno. Zbog toga internet polako dolazi do neobičnog problema: kako dokazati da je s druge strane stvarna osoba, a da ta osoba pritom ne mora otkriti svoje ime, adresu, dokumente i cijeli privatni život?
Na prvu zvuči kao problem koji se može riješiti osobnom iskaznicom.
Pokažeš dokument i gotovo.
Ali upravo tada nastaje novi problem.
Ako svaki servis kojem želim dokazati da sam čovjek mora dobiti moju osobnu iskaznicu, onda smo riješili problem botova tako što smo stvorili ogroman problem privatnosti.
Blockchain tu pokušava ponuditi nešto između.
Ne dokazati tko sam.
Nego dokazati samo ono što je potrebno.
Da sam stvarna osoba.
Da nisam već otvorio stotinu računa.
Da imam više od 18 godina.
Da pripadam određenoj skupini korisnika.
A da pritom druga strana ne mora dobiti sve ostale podatke o meni.
Internet više ne zna razgovara li s čovjekom
Zamisli običnu nagradnu igru.
Organizator kaže da svaki korisnik može sudjelovati jednom.
Prije deset godina najveći problem bio je netko tko napravi nekoliko dodatnih e-mail adresa.
Danas jedna osoba može automatizirati otvaranje stotina računa. AI može generirati fotografije profila, napisati različite opise, odgovarati na poruke i ponašati se dovoljno uvjerljivo da na prvi pogled svaki račun izgleda kao zasebna osoba.
Isti problem postoji kod glasovanja u online zajednicama.
Kod airdropova.
Kod anketa.
Kod recenzija.
Kod društvenih mreža.
Kod aplikacija koje žele jednom korisniku dati samo jednu pogodnost.
Internet je napravljen tako da račun nije isto što i osoba.
Mogu imati deset e-mail adresa.
Deset walleta.
Deset profila.
Blockchain to dodatno pojačava jer jednu osobu ništa ne sprječava da napravi stotinu novih adresa.
To je odlično za privatnost.
Ali katastrofalno ako pokušavamo provesti pravilo "jedna osoba, jedan glas".
Digitalni identitet ne mora značiti ime i prezime
Tu se često napravi greška.
Kada kažemo digitalni identitet, većina ljudi odmah pomisli na digitalnu osobnu iskaznicu.
Ime.
Prezime.
Datum rođenja.
Adresa.
Fotografija.
Možda čak biometrija.
Ali digitalni identitet može biti puno uži.
Ponekad drugoj strani uopće nije važno tko sam.
Važno joj je samo da ispunjavam određeni uvjet.
Ako ulazim u prostor namijenjen punoljetnim osobama, servis zapravo ne treba znati moj datum rođenja.
Treba znati samo jesam li stariji od 18 godina.
To nije ista stvar.
Ako želim sudjelovati u glasanju u nekoj zajednici, možda ne trebam otkriti svoje ime.
Dovoljno je dokazati da sam član te zajednice i da već nisam glasao.
Tu dolazimo do puno zanimljivije ideje.
Što ako tehnologija može potvrditi činjenicu bez otkrivanja podataka iz kojih je ta činjenica nastala?
Zamisli da zaštitaru ne moraš pokazati osobnu
Recimo da ulaziš na događaj na kojem je dozvoljen ulaz samo osobama starijima od 18 godina.
Danas zaštitar pogleda osobnu iskaznicu.
Želio je saznati jednu stvar: jesi li punoljetan.
Ali usput si mu pokazao ime, prezime, datum rođenja, fotografiju i možda još nekoliko podataka koji mu uopće nisu potrebni.
Zamisli drukčiji sustav.
Mobitel ili wallet ima vjerodostojnu potvrdu tvoje dobi.
Zaštitarov uređaj postavi pitanje:
"Je li ova osoba starija od 18 godina?"
Tvoj uređaj odgovori:
"Da."
I to je sve.
Nema datuma rođenja.
Nema imena.
Nema adrese.
Nema kopiranja dokumenta.
Dobio je informaciju koju treba, ali ništa više.
To je jedan od smjerova u kojem se razvija privatniji digitalni identitet.
Blockchain ovdje nije čarobno rješenje
Važno mi je ovo naglasiti jer se kod ovakvih tema vrlo lako sklizne u priču da blockchain rješava sve.
Ne rješava.
Blockchain može biti koristan dio sustava jer omogućuje provjeru određenih potvrda bez potrebe da jedna kompanija čuva sve podatke u svojoj bazi.
Ali netko i dalje mora potvrditi početnu informaciju.
Ako želim dokazati da imam više od 18 godina, netko vjerodostojan mora jednom provjeriti moju dob.
Ako želim dokazati da sam stvarna osoba, sustav mora imati neki način da razlikuje mene od još jednog računa koji sam sam otvorio.
Tu se pojavljuju različiti modeli.
Neki koriste dokumente.
Neki biometriju.
Neki mrežu drugih ljudi koji potvrđuju da poznaju osobu.
Neki pokušavaju kombinirati više signala.
Nijedno rješenje nije savršeno.
Svako nešto dobiva i nešto žrtvuje.
Biometrija rješava jedan problem i otvara drugi
Najizravniji način razlikovanja ljudi je korištenje nečega što je fizički jedinstveno.
Lice.
Otisak prsta.
Šarenica oka.
Ako sustav može potvrditi da je jedna šarenica jednom registrirana, puno je teže istoj osobi napraviti stotinu identiteta.
S tehničke strane to ima smisla.
Ali meni odmah dolazi drugo pitanje.
Što se događa s tim biometrijskim podatkom?
Lozinku mogu promijeniti.
Ako mi procuri zaporka, napravit ću novu.
Šarenicu ne mogu promijeniti.
Ni lice ne mogu jednostavno zamijeniti novim.
Zato kod biometrijskog identiteta nije dovoljno pitati radi li sustav.
Treba pitati tko prikuplja podatke, gdje ih čuva, kako ih pretvara u digitalni dokaz i može li iz tog dokaza netko kasnije rekonstruirati ono što nije trebao znati.
Tu tehnologija i povjerenje ponovno postaju nerazdvojni.
Wallet bi jednog dana mogao nositi više od kripta
Danas wallet uglavnom povezujemo s Bitcoinom, Ethereumom, tokenima i NFT-ovima.
Ali isti princip može se proširiti.
Wallet može čuvati digitalne potvrde.
Potvrdu da sam punoljetan.
Potvrdu da sam završio određenu školu.
Potvrdu da sam korisnik određene usluge.
Potvrdu da sam jednom već prošao provjeru stvarne osobe.
Tada više ne šaljem svoje podatke svakoj aplikaciji.
Šaljem dokaz.
To je velika razlika.
Danas često radimo suprotno.
Svakoj novoj platformi dajemo isti e-mail, isto ime, isti broj mobitela, ponekad istu kopiju dokumenta.
Tako nastaju deseci baza podataka koje sadrže komadiće našeg života.
Ako jedna bude hakirana, naši podaci odlaze s njom.
Kod modela u kojem korisnik drži vjerodajnice kod sebe, ideja je okrenuti odnos.
Podatak ostaje kod mene.
Servis dobije samo potvrdu koju treba.
Najzanimljiviji dio su dokazi bez otkrivanja svega
U kriptu se često spominju zero-knowledge dokazi.
Naziv zvuči kao nešto zbog čega bi većina čitatelja odmah zatvorila članak.
Ali sama ideja nije komplicirana.
Želim dokazati da nešto znam ili da ispunjavam neki uvjet, ali ne želim otkriti podatak iz kojeg to proizlazi.
Najpoznatija usporedba je špilja s dva prolaza.
Uđeš kroz jedan prolaz, a osoba izvana ne zna kojim.
Ako postoji tajna vrata koja povezuju prolaze i ja znam kako ih otvoriti, možeš mi nekoliko puta nasumično viknuti kojim putem želim izaći.
Ako svaki put izađem tamo gdje si tražio, s vremenom postaje vrlo teško vjerovati da samo pogađam.
Dokazao sam da znam tajnu.
Ali ti nisi saznao koja je tajna.
Slična ideja može se koristiti za digitalne podatke.
Dokazati da sam punoljetan bez otkrivanja datuma rođenja.
Dokazati da imam dovoljno sredstava bez pokazivanja cijelog stanja walleta.
Dokazati da pripadam dopuštenoj skupini bez objavljivanja svog identiteta.
To je puno bliže stvarnom problemu interneta nego ideja da sve o svima stavimo u javnu bazu.
Ali kako dokazati da sam jedan čovjek, a ne sto walleta?
Ovo je najteži dio cijele priče.
Wallet je vrlo lako napraviti.
To je jedna od njegovih prednosti.
Ali ako svaki wallet može tvrditi da je zasebna osoba, ne možemo napraviti sustav u kojem svaka osoba ima jedan glas.
Zato se pojavljuje pojam proof of personhood, odnosno dokaz da iza digitalnog identiteta stoji jedinstvena stvarna osoba.
Tu ne pokušavamo dokazati da se zovem Mario.
Pokušavamo dokazati da sam čovjek i da u tom sustavu nisam već registriran pod još dvadeset drugih identiteta.
To je puno teži problem nego što izgleda.
Ako sustav zahtijeva putovnicu, ljudi bez odgovarajućih dokumenata mogu biti isključeni.
Ako koristi biometriju, raste pitanje privatnosti.
Ako se oslanja na društvene kontakte, ljudi s manjim krugom poznanstava mogu biti u lošijem položaju.
Ako je provjera preslaba, botovi je zaobiđu.
Nema savršenog odgovora.
AI će ovaj problem samo ubrzati
Danas još uvijek relativno lako prepoznajemo dio botova.
Loše rečenice.
Čudne fotografije.
Ponavljajući komentari.
Ponašanje koje izgleda automatizirano.
Ali razlika će biti sve manja.
AI već može voditi razgovore koji djeluju prirodno. Može imati različite stilove pisanja, različite profile i različita ponašanja.
Za nekoliko godina pitanje možda neće biti možemo li napraviti uvjerljivog bota.
Pitanje će biti koliko milijuna njih možemo pokrenuti.
Tada platforme imaju dvije mogućnosti.
Pokušavati sve bolje prepoznavati botove prema ponašanju.
Ili nekako omogućiti ljudima da dokažu da su ljudi.
Druga opcija zvuči čišće.
Ali samo dok nas ne prisili da svakoj stranici predajemo osobne dokumente.
Zato mislim da će digitalni identitet i privatni dokazi postati puno veća tema nego što danas izgleda.
Pravo pitanje nije tko si, nego što trebaš dokazati
Tu se cijela priča za mene lomi.
Godinama smo internet gradili tako da za pristup usluzi često predajemo previše podataka.
Traži me datum rođenja?
Dobije cijeli datum.
Treba potvrditi da sam jedna osoba?
Dobije osobnu iskaznicu.
Treba potvrditi adresu?
Dobije račun na kojem možda piše još niz drugih podataka.
Tehnologija nam sada prvi put ozbiljnije omogućuje drukčiji pristup.
Ne pitaj me tko sam ako ti to nije potrebno.
Pitaj ono što stvarno trebaš znati.
Jesam li čovjek?
Jesam li punoljetan?
Jesam li već glasao?
Imam li pravo pristupa?
I dopusti mi da odgovorim bez otvaranja cijelog svog identiteta.
Možda je upravo to budućnost digitalnog identiteta koja ima najviše smisla.
Ne internet na kojem smo potpuno anonimni.
Ali ni internet na kojem svaki klik zahtijeva skeniranje osobne iskaznice.
Nego internet na kojem možemo dokazati dovoljno da sustav funkcionira, a ipak zadržati ono što se druge strane uopće ne tiče.
Jer u svijetu u kojem će biti sve teže razlikovati čovjeka od stroja, pravo pitanje možda više neće biti:
"Tko si?"
Nego:
"Možeš li dokazati da si stvaran, a da mi pritom ne moraš reći sve o sebi?"
– Mario Jaklenec | KriptoEntuzijasti –
Kripto nije igra sreće, nego disciplina i razumijevanje onoga u što ulažeš.
Znanje, rizik, analiza i dugoročno razmišljanje – to je put kojim hodamo.
Edukacija bez hypea. Zajednica bez slijepog praćenja. Cilj bez iluzija.
Hvala svima što čitate naše članke na kriptoentuzijasti.io!
🌐 Posjeti nas: https://kriptoentuzijasti.io
💬 Pridruži se zajednici: https://discord.gg/kriptoentuzijasti
🐦 Prati nas na X-u: https://twitter.com/k_entuzijasti
🧠💡 Analiziraj prije nego vjeruješ – misli samostalno, jer će inače tržište misliti umjesto tebe.
U svijetu kriptovaluta gdje je buka veća od znanja, edukacija je tvoj najvažniji alat.
Ne gradi mišljenje o tržištu na temelju memova, FOMO objava i lažnih obećanja o "pasivnoj zaradi" – nego na znanju, iskustvu i razumijevanju kako stvari zaista funkcioniraju.
Ako vam se sviđa ono što čitate, podijelite članak na društvenim mrežama i pomozite nam širiti kripto znanje.
Zajedno gradimo svijet kripta!
